Pokojni roditelj je dok nije doktorirao kao rudarski inženjer selio po cijeloj toj pokojnoj državi. Tako me srednja škola zatekla u bosanskom gradiću Varešu idealnom za upoznavanje sa svim životnim porocima. Ipak bilo je pored gadova i dobre ekipe tamo, štoviše nigdje bolje. Sad su pokojni ili svugdje po svijetu razasuti. Kad su me na fejsu otkrili vrlo brzo sam imao preko sto prijatelja, od toga manje od deset žive u tom rudarskom mjestašcu. Rat je ljude masovno rastjerao.
Školski mi vozi kamione ko iz filmova ala Lynch, jezdi s njima Amerikom, a evo sad profilne iz birtije u kojoj je pio Doc Holliday. Generacija kojoj je bilo suđeno ući u romane i filmove svog djetinjstva, generacija kojoj nisu dopušteni divni normalni dosadni životi.
Igram se jutros sa sepiom, nedavno sam je otkrio, zanimljivo, oživljava fotke koje sam svrstao u smeće.
p.s.
Školski mi ima jako stroge uvjete dijeljenja fotografija, ima i malo zajedničkih prijatelja, vjerojatno ima neke razloge pa neću objavljivati fotke koje su me vratile u neka vremena kad smo ono od srca iskreno navijali vjerojatno za pogrešne "dobre dečke".