Pregled posta

Između dva referenduma

Dakle, nisu prikupili dovoljan broj potpisa. Najmanje 10% potpisa je krivotvoreno i na druge načine sporno, pa će biti poništeno. Neće biti potrebno ići na USUD (pitanje je evidentno neustavno).

Inače, glede broja potrebnih potpisa, ja sam bio intenzivno aktivan u dvije inicijative prikupljanja potpisa za referendume, u kojima desnica nije sudjelovala (jer je HDZ bio na vlasti). Naravno da broj treba smanjiti. Pritom bi se moglo uvesti i to, da se potpisi prikupljaju u uredima državne uprave, ali da se i jasno odredi, da uredi moraju biti otvoreni, imati dežurstva poslijepodne i u subotu, tijekom roka prikupljanja potpisa, i da onaj koji potpisuje odnosno organizacijski odbor moraju dobiti potvrdu, radi evidencije. Slično je u par zemalja, Sloveniji npr.. Broj traženih potpisa međutim tada bi smio biti najviše 100.000, a rok za prikuplajnje barem 30 dana.

Ali, sad je tako, kako jest. ŽM je ušla u političku igru, i izgubila, kako sam bio i predvidio. U nemilosrdnoj borbi za preživljavanje na desnici, ona će biti gurnuta u zapećak. (Usporedio sam je, u svom komentaru u lipnju, odmah nakon najave prikupljanja potpisa, s mojim nekadašnjim frendom Ivanom Pernarom. On i danas ima grupicu obožavatelja, Markić ima više, ali politički uikupno gledano - marginalno.)

Problem je naravno također što je ovime napravljena medvjeđa usluga lobiranju GONG-a, koji gura i druge vrlo važne promjene, npr Zakona o strankama. Tko zna, možda je to bio cilj cijelog manevra.

U Saboru su sad čak tri prijedloga promjena izbornoga zakonodavstva, a razumljivo je da i predsjednik Ivo Josipović na tome traži političke bodove. Postupak je očito sporan jer je jasno da je u funkciji kampanje za reizbor, ali ima legitimitet, jer je već prije prvih izbora za Europski parlament, u ožujku 2013., podržao preferencijalni glasi i rekao: Uvjeren sam, kada bi se ovaj sustav glasovanja bar djelomice primijenio i na našim budućim parlamentarnim ili lokalnim izborima, on bi afirmativno djelovao na smanjenje izražene partitokracije.

No, tada se gotovo nitko time nije bavio, pogotovo ne na desnici. Tako se sada, jer vjerojatno nije znao što se sve prije događalo ili je zaboravio (GONG je lobirao za preferencijalni glas još 2010. i pridonio da on uđe u Zakon o izboru predstavnika u Europski parlament), i komentatoru "Novog lista" Branku Mijiću učinilo, da su Josipović i Leko podigli uvis pobjedničke ruke Željke Markić i da će biti njezin trijumf ako se preferencijalni glas uvede, iako nisu prikuplii dovoljno potpisa.

Sad je pak u javnosti došlo i do smiješnih pretjerivanja, kao da se radi o revoluciji, a ne korisnoj, ali ograničenoj reformi načina biranja zastupnika. (Preferencijalni glas odavno postoji u susjednj Bosni i Hercegovini, pa ni posljednji izbori nisu pokazali slabljenje moći partitokracije, a da ne govorimo o žilavoj kronističko-klijentelističkoj mreži, čije održanje velika većina birača želi, i koja bi se mogla održati čak i da se vlast stranačkih vrhuški zamijeni vlašću autoritarnog vođe.)

Čini mi se da se ovdje Zoran Milanović fino izvlači, da kao, idemo u promjene glede preferencijalnog glasa, ali samo ako se HDZ složi. Što neće, s ovom mega-koalicijom (koliko ih je sada? Osam, devet?), Karamarku to ne odgovara. Niti koalicijskim partnerima, jer unosi dozu neizvjesnosti - neki njihov kandidat može biti npr. drugi na listi i po sadašnjem sustavu siguran je da ulazi u Sabor, ali po ovom prijedlogu, mogao bi otpasti jer će HDZ-ovci glasati za svoje. Problem je to naravno i SDP-ovoj koaliciji, ali ona ipak okuplja manji broj stranaka, od kojih je IDS siguram u 2-3 mandata po svakom sustavu, pa je problem manji.

Meni je drago, što se u javnosti zahvaljujući inicijativi UIO pojavio prijedlog zabrane zajedničkih lista, za što sam se već prije desetak godina zalagao. Zajednička lista dvije stranke je kao da se Dinamo i Hajduk dogovore da u europskim natjecanjima formiraju jednu momčadk i nastupe kao "Dinamo Hajduk". Pritom je važno shvatiti da se ne radi o zabrani predizbornih koalicija - to bi bilo glupo i neprovodljivo: kako zabraniti dvjema organizacijama da surađuju? Stranke se mogu unaprijed dogovoriti, da će poslje izbora surađivati, dapače napraviti i zajednički program, ali na izbore svatko ide sa svojom listom.

Barem bi se područja izbornih jedinica mogla promijeniti, da budu suvisla. O tome se govorilo već 2000. i meni je uistinu teško shvatljivo zašto to nikad nije provedeno. Ne vidim, naime, da netko ima interes, da baš ovako ostane. Valjda običan balkanski šlamperaj, da se ni jednostavne i neproblematične stvari ne mogu realizirati.

Crkva je doduše izgubila bitku kad se našla protiv HDZ-a, dajući potporu referendumu, ali nije joj naškodilo. Cijela priča je sa strane Hrvatske biskupske konferencije možda bila samo "žrtva pješaka da se osvoji figura".

U vladu je ušao klerikalac kao ministar za nastavu i bogoštovlje, odustalo se od spolnog odgoja iako je u praksi ogromna većina roditelja shvatila da tu nema ništa sporno, a sada su dobili i privilegij, da ne moraju podnositi financijska izvješća državi u kojoj djeluju. (Ne zaboravimo, članove HBK imenuje suveren jedne strane, totalitarne države.) Možda se radi i o internim obračunima unutar crkvenih krugova (nisu svi u "Opus Dei").

Mobilizacija javnosti bila je sredstvo pritiska za potporu biskupskom lobiranju (ne bi im palo na pamet staviti na referendum "treba li Crkva biti oslobođena objavljivanja financijskih izvještaja?"; sigurno bi izgubili).

Referendum o uvrštavanju definicije braka u Ustav bio je vrhunac ofenzive desnog civilnog društva. Desne udruge (anti-permisivističke, tradicionalističke, konzervativne, klerikalne), oslonjene na Rimokatoličku crkvu, pokazale su veliki sposobnost mobilizacije javnosti. Za to su se sustavno pripremali od početka 2000-ih (npr. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu postoji studij managementa neprofitnih organizacija i javnog zagovaranja).

Lijevo civilno društvo, koje promovira liberalne i socijalne vrednote i načela, ne može se s njima takmičiti. Udruge udružene u Platformu 112 uglavnom se sastoje od malog broja profesionalaca, koji se financiraju od institucionalnih donatora i bave se prvenstveno lobiranjem političara, a puno manje javnim zagovaranjem. Podložne su birokratiziranju, a GONG (koji je 1999. bio kadar mobilizirati tisuće volontera) vjerojatno i više od drugih (npr., iz osnovnog iskustva: četiri puta sam GONG-u uputio neko pitanje e-mailom, i nikad nisam dobio odgovor).

Referendum o definiciji braka bio je trijumf desnih u ofanzivi na ljevicu, u kojem su uspješno nametnuli "igru na svom terenu". Zahtjev za referendumom o promjeni izbornoga sustava bio je pokušaj da se pobjeda postigne i "u gostima", na temi kojom se Željka Markić i udruga "U ime obitelji" nikad nisu bavili, niti, očito, spada u "opis posla" takve udruge. (Referendum za zabranu pobačaja, što bi bio logičan korak s obzirom na njihov svjetonazor, teško da će tražiti, jer bi izgubili.)

Sad, međutim, lijevo civilno društvo, u suradnji sa sindikatima, nastoji povratiti teren, inicijativom za referendum o monetarizaciji autocesta. Aktivisti se u danas objavljenoj reportaži više puta refereiraju na dvije referendumske inicijative UIO i ističu npr.: Za razliku od inicijative U ime obitelji, ova akcija ne razdvaja građane. UIO je podržala ovu inicijativu, ali se ipak radi o nadmetanju.

Zanimljivo je da se sada ide s eksplicitnim pokličem "Ne damo naše autoceste!". Kad smo prikupljali potpise za referendum o pristupanju NATO-u (u čemu desnica nije sudjelovala, kao ni u onom o Zakonu o radu, iz jednostavnog razloga: tada je HDZ bio na vlasti), bili smo vrlo skrupulozni u načelnoj neutralnosti u javnosti. Potpis znači poduprijeti, da se neko pitanje stavi na referendum, a ne unaprijed odlučiti jesi li za ili protiv. Tako su potpisali i neki, koji su govorili da jesu za pristupanje, ali i da se odluči referendumom (npr. Zoran Milanović).

Oko monetarizacije autocesta: načelno sam nepovjerljiv prema takvom potezu, ali možda je to ipak nužno zlo; ne znam. Ako bude raspisan referendum, imat ću prilike, kao i drugi, posvetiti se tome više, i proučiti razloge za i protiv. Zato ću potpisati zahtjev za referendum. Skeptičan sam o tome, hoće li uspjeti prikupiti potreban broj potpisa, iako je počelo dobro: više od 160.000 potpisa u četiri dana.

E sad, gledajući ipak za i protiv samog iznajmljivanja autocesta, jedan moj fb prijatelj piše, a ja se slažem:

Moram reći da sam u vrijeme završetka autocesta prije skoro 10 godina i sam došao na ideju ajde da ih prodamo i od dobivenog novca sagradimo željeznice kao najvažniju infrastrukturu.

Sada bi dobiveni novac došao u ruke Zoranu Milanoviću i njegovim zagorskim ministrima hdzovcima da posluži za krpanje budžeta u predizbornoj godini (...)

Dodatni problem je i oporba gdje je ona debela sirovina Šuker glavni galamdžija, ne do nam bog da on opet zajaši i svako malo putuje u Washington po kredite.

No da, propadanje će se svakako nastaviti.

Post je objavljen 15.10.2014. u 21:19 sati.