Pregled posta

Jako južno

U Francuskoj južnije ne znači i tužnije. Sjeo sam na vatrenu kočiju TGV i gija
Grenoble. Prvi put sam koristio TGV, do sada su bile druge vrste brzih
vlakova, sad konačno original, ipak je to bio prvi takav vlak u Evropi:

Za prvu vožnju ide i prva klasa, ništa posebnog, vidi se da je malo
potrošeno...oni su to uveli kad su kod nas još vozile parnjače:

Francuska je velika zemlja, ali brzi vlak ju poprilično smanjuje. Od Pariza do
Grenoblea, 500km zračne udaljenosti, 586km autocestom, mi je trebalo svega
3 sata vlakom. TGV je samo od Pariza do Lyona, ostatak je normalni vlak.
Prevedite si to na "ambiciozne" Kosor-Milanović transportne planove, klase
"srednja brzina vlaka 120 km/h...do 2050" (pruga Zagreb-Rijeka). Oj moj
Balkane... Dakle, krenuo sam iz Pariza u ranu zoru, još je bilo tamno, razdanilo
se negdje oko Lyona. Ravnica, ali kako idemo južnije, sve više ulazimo u brda:

To je jedino što mi fali u Parizu od vidika, nema brda ni za lijek, sve neka
brdašca, platoi, ali planine nema nadaleko.

Grenoble je okružen zanimljivim brdima masiva Vercors:

Rijeka Isere:

Nad gradom je tvrđa koju su neki njihovi Žu...Jouli izgradili pred
skoro 200 godina za obranu od napadača koji su se trebali obrušiti s...obližnjih brda.
Noseći topove na leđima, valjda.

Netko je dobro zaradio na toj infrastrukturi. Čak su i vrh planine odrezali i
postavili topove, izdubli topovska gnijezda s pogledom:

Možda su planirali bombardirati vlastiti grad ako bi se ovi slučajno odlučili
vratiti svojoj prethodnoj domovini?

Gore sam došao gondolom

koja se diže 700 m od obale rijeke, impresivno.

Uspjela se zablokirati kad smo bili pred vrhom, navodno se ne događa često,
to je bilo specijalno za mene da uživam u pogledu...Taj dan više nije vozila pa smo
dole morali trkom po stepenicama, da stignem na vlak za natrag! Pogledi naokolo su lijepi:

Ova ravna ulica je najduža ulica u FR, ali da bi ta titula ostala Elizejskim Poljanama
u Parizu, ovoj ulici su promijenili ime, pa se više ne broji. Neće neka tamo provincija
uzeti titulu ničemu u Parizu!

Pogled prema nešto višim planinama, u dnu slike lijevo bi se, da je manje
maglovito, navodno vidjelo Mont Blanc. Drugi put.

Grenoble je na dvije rijeke, ne samo Isere, nego i Drac, zapravo ovdje je
Drac ravnija i izgleda više da se Isere ulijeva u nju nego obratno:

Okrugla gradjevina je sinhrotron, u dijelu grada koji su od propalo-industrijskog
pretvorili u sveučilišni i znanstveni. Grenoble je po broju studenata drugi u FR,
nakon Pariza. Sarajevo je isto imalo dosta studenata...ali je krenulo malko
drugačijom putanjom...u svemir. Etnografski, Grenoble je zanimljiv, nije bio u
Francuskoj do Napoleona, imali su svoj neovisni parlament, jezik...Evropa je
puna takvih primjera, zapravo je od njih napravljena. Mi smo se samo dokačili
na duuuugu tradiciju plemenskog klanja.

I okolica Grenoblea je zanimljiva. Skijališta, skakaonice, staze za skijaško
trčanje... jednu sam isprobao pred 7 godina kad sam tu bio u zimi, lijepe su.
Tu je 1968 bila olimpijada i to je uvelike razvilo grad. Moj ciccerone
me odvela do pećine Grotte de Choranche, jedne od mnogih u okolici, na sat
vožnje od grada. Sistem pećina, koji je skriven u unutrašnjosti brda, je
više od 30 kilometara dug i još ga istražuju. Podsjeća na Postojnsku jamu
ili neku od naših:

Lijepi stalaktiti, najduže cjevčice su dulje od 3 metra.

Ima i čovječja ribica (proteus), ali nije autohtona, nego su donijeli desetak
primjeraka iz Postojne i drže ih u akvariju u pećini. Moraju ih posebno hraniti
jer u ovdašnjoj vodi nema hrane koju imaju tamo.

Na putu prema pećini prošli smo kroz zanimljiv gradić Pont-en-Royans na
gorskoj rijeci Bourne:

Komplicirana, ali živopisna gradnja 16-to vječnog graditeljstva odražava
povijesnu ulogu tog gradića kao centra drvne industrije i ulaza u plato
masiva Vercours i dublje u teritorij zemlje:

Divlja bujica Bourne je pokretala i turbine za proizvodnju struje, pa je ovo
bio jedan od najranija 3 grada u Francuskoj koji su imali električnu struju.

Na povratku prema Grenobleu, dan završava polaganim gašenjem svjetla u
planinama:

Svakako doći ponovo.


Post je objavljen 14.10.2014. u 23:12 sati.