Ovaj vikend je bio jedan od najljepših u mom životu. Uz moje zlato prekrasno. Igrali yamb, družili se, pričali, šetali... Posebice mi je drago da smo šetali, da smo otišli na večeru, da smo se lijepo napričali 
Ne znam kako da opišem svu sreću koju u meni izaziva moja ljubav 
Uz nju kada sam, mislim da mogu letjeti, uz nju mogu sve, ona je moja snaga, ona je pokretač mog života..
Ali, zato sam proplakao kada sam sjeo u bus i napuštao Osijek. I još uvijek sam tužan sada jer nema je uz mene, ne budim se uz nju, ne zaspem uz nju... 
Samo da ova naša razdvojenost hoće proći, samo a buem uz nju, da ju mogu usrećivati svaki dan, da mogu svaki dan vidjeti njeno slatko lice, njene ljepe usne, njene prekrasne oči, da mogu svaki dan izmamiti osmijeh na njeno lice, da ju mogu svaki dan zagrliti i odagnati bilo kakve probleme i tugu...
Ona je najljepsa,
izgleda kao kraljica.
Kraj nje zvijezda danica
gubi svoj sjaj.
Ja ne mogu više tako
Ja ne mogu bez nje
Ja san bolan, ja san munjen
Nek me uzme vrag, što ne.
Ona je moje najljepše zlato,
živim samo za to.
Da je vidim uz mene sretnu jako,
i budim se uz nju jutro svako.
Post je objavljen 13.10.2014. u 21:22 sati.