I. O OHOLOSTI
U evanđelju čitamo o apostolima, kad su se vraćali u Kafarnaum, kako putem putem raspravljaju ...
A o čemu su raspravljali? Raspravljali su putem: Tko je od njih najveći?
Kako je moglo doći do toga? Netko je valjda dao povoda tomu. Netko je možda osjetio da je stavljen u drugi plan. A što Isus čini? Isus stavlja dijete u sredinu i govori:
''Ako ne postanete kao dijete nećete ući u Kraljevstvo Božje''
...
Kako ću postat kao dijete? Biolški ne mogu. Ali mogu usvojiti kreposti koje su temeljne za jedno dijete.
...
Ljudska ambicija i egoizam – su u našoj naravi. Otuda vrijeđanje, svađe, ogorčenosti, ...što je netko školovaniji to je izloženiji tomu... škola mu 'udre u glavu' ... Ljudi se povrijede zbog sitnica ...
...
OHOLOST je porok koji najviše šteti osobi i društvu. Neuredna ljubav prema sebi. Netko misli da je tako izuzetan, poseban ... i to tako da na neuredan način voli sebe ... bez prave mjere. Ljubi sebe više nego to zaslužuje, daje važnost sebi više nego što mu/joj pripada...
...
OHOLOST je u stvari jedna lažna mjera o sebi samom. To je jedna velika LAŽ O SEBI. I ta laž može bivati sve veća i veća. Laž kao i svaki grijeh (prekomjerno biti na tv, internetu...) može bivati sve veći i veći ... I može toliko narasti da zamrači razum. I stvarnost se onda ne vidi ispravno nego krivo.
...
Imamo sklonost 'brižno promatrati' svoje kvalitete, no paralelno tomu umanjivati svoje mane! Ako čovjek ne pazi na sliku o samom sebi – onda te kvalitete rastu, a mane nestaju. I tako nastane jedna 'savršena slika'.
...
Osoba može isticati SVOJE KVALITETE čak i u pobožnostima. Osoba može brojati dobre stvari koje je učinila a zaboravljati na propuste... Netko se može smatrati i vrlo intelegintnim, a ne vidjeti vlastite rupe u znanju ...
...
Varanje samih sebe! Možemo se smatrati tako važnim da izgubimo KRITIČKU SVIJEST o sebi. I onda drugima postanemo smiješni, jer ističem o sebi samo dobre stvari.
...
Osoba koja je previše vezana za sebe – ističe svoja svojstva – ljudima postaje odbojna.
To teško toleriramo kod drugih a kod sebe to ne vidimo.
...
Tko sebe previše cijeni očekuje da i drugi sudjeluju u tome, želi da mu i drugi odaju POČAST, ... To je jedna smiješna težnja da pokažemo ono što kod nas vrijedi.
...
GLUMA je – pokazivati se boljim, bogatijim, vještijim, ... Tu se čovjek i sam zaplete jer ne zna više šta je istina, a što je sam izmislio.
...
Zvonko Majić, misionar, koji se nije bojao dok je govorio da će povrijediti nečije osjećaje, rekao je jednom prigodom:
'lakše je prepoznati crnog mačka, u crnoj vreći, na crnom zidu u crnoj noći – nego OHOLOST u vlastitom srcu.''
...
Neuredna ljubav prema sebi teži za tim da SEBE STAVI U SREDIŠTE i da se vrti sama oko sebe. Oholica je u kančnici antisocijalno biće. Ne zna se normalno socijalizirati. I kad priča s drugima priča – o sebi.
...
Oholica traži PAŽNJU DRUGIH. Ogovaranjem hrani svoju oholost. U ogovaranju je neizravno uključena usporedba sa samim sobom. (Ako je onaj loš...ja sam bolji..)
...
Oholica je sklon druge suditi strogo, ali ne i sebe. Često je kritičan prema drugima koji su NA VLASTI, prema nekom tko je viši od njega... Ali, trebao je na to misliti prije nego je taj izabran da bude na vlasti. U oholici je prezir prema svakom tko je viši od njega. Samo gleda kako bi drugog snizio ....
...
Kad čovjek previše drži do sebe onda je PREOSJETLJIV NA PROSUDBE DRUGIH o sebi. Sve shvaća kao motiv uvrede. Teško mu je ugodit .... što god da učiniš ...
...
U pozadini osoba želi ''PAŽNJU KOJU ZASLUŽUJE''. Ako toga nema ''to znači da ne vrednuješ sve ono što čini ili je učinio'' ... I onda nastanu podjele, ogorčenosti, i to tako otežava život da suživot postaje nemoguć ...
...
OSJETLJIVOST na tuđe mišljenje može biti takva da čovjek ne podnosi da mu se proturječi. Brani se jakim uvjerenjem bez želja da mijenja svoje mišljenje.
...
Poteškoće u životu takve osobe: Nema fleksibilnosti da ČUJE DRUGE i da popravi svoje greške. Zaboravlja da se stvari zajedno mogu sagledati bolje.
...
Oholost može ovladati čovjekom zbog njegovih intelektualnih sposobnosti i KARIJERE... pa zaboravi da svatko ima potrebu da ga drugi upozori.
...
Oholost može ovladati i ljudima koji su 'duhovne osobe', možda više svećenicima nego redovnicim i redovnicama, tako da onaj koji živi sam postane samoživ; u centru svega, sklon je uvećavati mišljenje o sebi... Ako se svećenik ne daje vjernicima onda samo raste u oholosti...
...
ŽRTVOVANJE ZA DRUGE je potrebno da čovjek bude normalan, a ne hendikepiran. Što se više dajemo – to bolje.
...
U nama može postojati težnja da drugoga stavljamo ispod sebe, da nam bude podložan, a poteškoća je da ja svoju volju podložim volji drugoga. Jesmo li kadri nositi tu podložnost i to – radosno!? U podložnosti možemo gledati Božju volju, a naravno, nećemo slušati nešto što je grijeh ...
...
Oholom čovjeku normalno je postaviti se iznad drugih. Teško mu je činit što svi drugi čine. Ako ne može zapovijedat onda se trudi da bude iznimka; Kritičan je prema onima koji vladaju. Ima sklonost da se ističe ... Sv. Tereza Avilska je upozoravala na opasnost ''prošlih zasluga'', tj. kad bi netko nabrajao što je sve doprinio ... To može biti uzrok velikih zala, rasprava i podjela... (netko te krivo pogleda i eto katastrofe!)
...
OHOLOST JE NAJVEĆI GRIJEH jer donosi NAJVIŠE ŠTETE ... htjeti se uzdići do Boga ...
Donosi najviše štete jer kvari sposobnost čovjeka da uspostavi dobar odnos s Bogom i drugima ...
...
DARIVANJE DRUGIMA: Doista, mi rastemo u mjeri u kojoj se darivamo. Oholost nas vodi u drugom pravcu: zatvaranje prema drugom. U oholosti se gubi ta lakoća darivanja drugom; čovjek se boji da će ispast glup, nastanu kalkulacije, gledaju se svoja prava, ... Egoizam koji dolazi iz oholosti ... Čovjek vidi samo sebe.
...
SAMODOSTATNOST... oholica se doživljava samodostatan. Ne ovisi o nikome. Ne osjeća da mu je išta potrebno. Zbog toga je to porok koji se protivi normalnom odnosu s Bogom.
...
BOG MI JE POTREBAN! To trebamo prihvatiti kao nešto normalno. I dobro je da mi je potreban. I za jedan najgluplji ispit Bog mi je potreban. Neki student je biotako razočaran što nije dobio ocjenu koju je mislio da je zaslužio, pa je odbio ocjenu....i malo po malo to ga je odvelo u stanje velikog očaja. Nama porazi teško padaju. Bog je naš lijek koji nam pomaže da se oslanjamo na Njega.
...
POUZDANJE U BOGA – o kojem govori Biblija: 'Ne brinite se tjeskobno za sutra...' Gdje nema pouzdanja u Boga nastaje udaljavanje od Boga. Čovjek se sve više udaljava od Stvoritelja.
Čovjek koji ne poznaje svoju bjedu Boga ne traži. A ako nije svjestan da mu treba Božja pomoć onda ne može uspostaviti normalan odnos s Bogom.
...
NEMA MJESTA ZA BOGA... u srcu ohola čovjeka. On u svakodnevnom životu sebi pripisuje zasluge za svoje darove. A zapravo ih je od Boga samo primio. Tu se onda ne može graditi odnos. Zato je potrebno odstranjivati tu prepreku (oholosti) u odnosu prema Bogu i prema bližnjima ...
...
...
Bog je osjetljiv na ljudsku oholost. Bog osjeća ljudsku nezahvalnost, tvrdoću srca ... Plače na Jerzalemom. Možda razmišljamo samo o onom što nama teško pada ... O Božjoj osjetljivosti čitamo u knjizi izreka (grozim se oholosti i arogancije...) Ps 101 (...) Bog doživljava odbacivanje... A to i je.
...
Bog je sklon ljubiti poniznog (1 Pt) Poniznost je u prvom redu VRLINA; Često pod utjecajem svijeta ljudi u to ne vjeruju da misle da je poniznost MANA, SLABOST ... sterilnost, podređenost – ljigavost, sinonim za slabića, smatraju da to traže oni koji ljudima žele manipulirati...
...
Što nas priječi.... oholost, arogancija, ego, predrasude, ...
Kao što je OHOLOST glavni grijeh, tako je i PONIZNOST glavna krepost. Krepost poniznosti je onda TEMELJ za sve ostale kreposti. Poniznost nam donosi najviše koristi. Oholost se rađa iz prevare o sebi. Poniznost se rađa iz istine o sebi; vidi se svoje pravo stanje...
...
Božji je DAR da nam Bog daje svijetlo da vidimo gdje smo sagriješili.... Kad se dobije Božja mjera... čovje zna da ono što ima ima od Boga, a ono što je loše – od sebe i od grijeha ...
Zaključuje se da je čovjek = mala stvar... i sve ono utvaranje NEMA TEMELJA. Čovjek vidi kako je NEZNATAN. I to pomaže čovjeku da bude ponizan. Bog je stvoritelj, a čovjek stvorenje. To je ogromna razlika. Kad smo stvoreni bili smo samo jedna mala stanica... a tu stanicu je Bog udahnuo dušu... I ako smo tada bili tako zanemarivo mali tako isto kad pogledamo koliko je bio ljudi od samog početka da do sada, to je jedno nepregledno mnoštvo – onda smo opet – ništa... U svijetlu Božjem – On nam daje da vidimo što jesmo; daje nam i da se možemo ljubiti... i On me posebno ljubi...
Prepoznaje i vrednuje dobro i loše ... ponizan zna i da ima darove i zahvaljuje Bogu za njih...
Sveti Pavao kaže: što imaš a da nisi primio, a ako si primio što se hvastaš kao da nisi...
Svijest- da se ne uznosimo ... nego da se osjećamo odgovornima da donosimo plod ...
Sveci su bili svjesni ali se ne ohole .Bogu zahvaljuju.
Poniznost ih potiče da misle da bi netko drugi bolje iskoristio darove koje im je Bog dao...
Poniznost ima učinke suprote od oholosti; Navodi nas misliti da su središte – drugi; ne ja sam. Majke žive za djecu, za obitelj. To im je centar.
Tko je ponizna smetaju mu pohvale, jer je svjestan koliko su nezaslužene. Ne osjeća se zaslužan za plaću što je ispunio svoju dužnost (ev: sluge smo beskorisne) Kad je čovjek ponizan misli da zaslužuje prijekor kad vidi koliko je mogao biti bolji i činiti više...
Sveti Ivan od križa govori kako će ponizan čovjek i krv dati za onog tko služi Bogu; pomoć će mu da mu bolje služi... Tako smo i mi upućeni pomagati drugom koji radi na Kraljevstvu Božjem...
Mi kao narod bolujemo do toga da svi žele biti lideri a nitko ne želi služiti
Ponizna čovjek iskreno želi biti poučen u bilo kojoj stvari koja mu može biti poučna u bilo čemu; Oholi se vladaju kao da im je sve poznato ...
Ponizne osobe ne vole govoriti o svojim stvarima; radije prostodušno očituju svoje grijehe neo kreposti ...ima čisti duh i Bogu je veoma mio ... Čuvaju blago u tajnosti, a zlo iz svoje duše očituju prema vani... TU milost Bog daje poniznima, a oholima je uskraćuje...
Kad je čovjek svjestan svojih grijeha i mana prizna se nesavšrenim... uči od tuđih kreposti... Istinski krepostan sumnja u vlastite kreposti... izgleda mu sigurnija krepost drugoga... Trudimo se gledati... sjetimo se svojih još većih grijeha... To olakšava poniznome društvene odnose i umjesto da bude rasprava, podjela, ne... ponizan čovjek je čuvar smirenosti, razumjevanja, mira... I u vožnji se vidi oholost – ohol čovjek odmah kreće brzo, psuje, optužuje, uzima prednost...
Ponizan čovjek se drži prometnih pravila i daje prednost i kad drugi nema prednost i tako dođe kući živ i zdrav...
Važno je za poniznost – znati slušati. Suzdržat se; dati prostor drugome da može iznijeti ono što hoće reći. To nije jednostavno...
Ponizan čovjek je fleksibilan... kad treba ispraviti mišljenje i ne čudi se da je pogriješio ... teži da druge razumije i ispriča... i isto tako da prizna vlastite mane i pogreške... Teži za istinom...
Mala djeca – ne smeta nam kad se očituju kakvi jesu; to je onda prednost za njih i za nas...
Dobro sredstvo poniznosti je ispit savjesti – vježba poniznosti – sagledat dobre stvari i one loše
Prilika za poniznost j eprihvatiti prilike da poslušamo; ne tražiti da budemo iznimke... primati radosno poniženja i pogrde... Vrednovati kvalitete durgih iznad vlastitih. Nemam potrebe preuzimati poslove...
Poniznost se stječe tako da –preuzimam poslove koji su manje cjenjeni, manje nagrađivani., ne uzimati sebe preozbiljno; poniznost ne uveličava; Poniznost se dobiva kad znam da ne mogu ništa bez Boga;
poniznost je govoriti što manje o sebi i ne mještai se u tuđe poslove; poniznost je id a ne budemo znatiželjni; prihvaćati protivljenja i ispravke Mi se često ustručavamo dati bratsku opomenu jer se bojimo da ćemo dobiti neprijatelja; prihvaćati mržnju... ne tražiti posebne privilegije; ne raspravljati ni kad imamo pravo...
Tolstoj – je imao prijatelj akojeg je pozvao kod sebe ataj prijatelj je doživio gorčinu njegove supruge. Prijatelj ga upita – zašto to trpi... šta mu ona treba. T. Je odgovorio: I te kako mi treba – da i sam postanem ... da i sam trebam biti mekši i slađi ...
Neke osobe su zadužene da da nekom pomognu – a zapravo da zagoračavaju nekom život ...
Bog to dopušta da nas drži u ravnoteži
Dar je spoznati da sam ništa pred Bogom. Pred tolikom ljepotom i svetošću čovjek se osjeća – ništa.
Veliki proroci su o Bogu govorili: svet, svet, svet (Izaija)
''jao meni izgubljen sam'' – svjestan je svoje nedostojnosti i grešnosti
Duboku neznatnost vidimo i u Gospinu ''veliča...''
Petrovu poniznost nakon čudesnog ribolova, (odlazi od mene Gospodine; nisam dostojan...) ... Samo je poniznost kadra prihvatiti dar ponizno ... ne trudi se biti nešto drugo nego što je stvoritelj želio... to je svetost koju Bog hoće od nas...
Pokretač poniznosti je Ljubav Božja ...
Samo onj tko ljubi ne sjeća se samog sebe
O DRŽAVI BOŽJOJ – 1) ljubav prema sebi- zamaljski grad...
2) ljubav prema Bogu – vodi do prezira sebe; gradi nebeski Jeruzalem ...
Prva ljubav traži ljudsku slavu; da je se cijeni
Druga ljubav traži slavu Božju
U zemaljskoj ljubavi i moćnici i podloženi teže za moću
U drugoj ljubavi sve je u znaku služenja; u međusobnom prihvaćanju ...
Sv. Dominik je jednom hodao u noći samostanom pa je susreo đavla. Upitao ga je – što tražiš ovdje u ovo doba noći? Đavao kaže: brojim svoje dobitke ...
Kod blagovaonice – dobici – proždrljivost...
Kod ćelije – lijenost, nerad...
Pred crkvom – rastresenost ...
Kod knjižnice – znatiželja i taština...
Prostorija gdje se kaju za grijehe – koje plodove tu ubireš? Đavao ljutito odgovori – Tu im Bog oprašta... tu ostajem praznih ruku ...
Bog nam oprašta... Lijek svakom dostupan, ...
Post je objavljen 13.10.2014. u 15:31 sati.