Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/b-612

Marketing

277. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN PRAVA NA INFORMACIJE PA, NADAJUĆI SE DA ĆEMO ŽIVJETI U SVIJETU U KOJEMU NAM ISTINA NEĆE BITI SKRIVANA NITI MIJENJANA, SHVAĆAM KAKO JE LAKO MANIPULIRATI LJUDIMA…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da se zadržao u gradu.
– Zakaj si se zadržao u gradu, dobri čovječe?
– Naletio sam na Sandu.
– Koju Sandu?
– Sandu iz Sarajeva.
– Koju Sandu iz Sarajeva?
– Josipovu Sandu iz Sarajeva.
– Tko je sad Josip?
– Pa pričao si mi da si je i ti susreo.
(Sjetio sam se susreta o kojem sam pisao u 48. nastavku priča o Nenadu – 8. travnja 2013.)
– Tad sam prvi put doznao da se Gadni zapravo zove Josip.
– Šokantno.
– I što ti radiš sa Sandom?
– Došla je iz Sarajeva nešto u Zagreb i naletjela na mene.
– Život zna biti surov.
– Razveselila se kad me vidjela.
– Šokantno.
– A onda je rasplakala jer je čula da je Gadni umro.
– Umro?
– Da. Nije čula da je ubijen. Misli da je umro. Ona njega još uvijek voli i smatra ga pozitivcem.
– Šokantno.
– Pa i meni je Gadni drag.
– Ali tebe nije poševio i odbacio.
– Da…
– I gdje je ona sada?
– Otišla si je popraviti šminku.
– Dobro. Već sam mislio da pred njom tako razgovaraš na mobitel.
– Zamolila me je da je odvedem na Josipov grob.
– Znači da se nećemo danas naći?
– Hoćemo. Na Mirogoju.
– Kako misliš?
– Znaš da se Gadni nije niti jednoj svojoj ženi predstavio pravim imenom. Zapravo rekao je pravo ime, ali je koristio tvoje prezime u strahu da mu koja od ostavljenih žena ne uđe u trag.
– Molim te, ne spominji mi to.
– Moram sada.
– Zakaj?
– Ne mogu Sandu odvesti na pravi grob jer bi doznala kako se Gadni zove i da je sve između njih bila laž.
– Pa i bila je.
– Ali ja joj to niti mogu niti želim reći. Znaš da je bila zadivljena Gadnim. I kad je čula da je umro, osnovala je u Sarajevu neku zakladu za pomaganje nezbrinutoj djeci.
– Zar i u Bosni ima nezbrinute djece?
– Da dozna pravu istinu nastradala bi djeca kojoj se pomaže.
– I što ćeš sada?
– Ja ću s njom otići na ručak…
– I tako misliš riješiti problem?
– Dok smo mi na ručku ti nabavi križ i napiši na njemu ime i prezime što ga je Gadni koristio, odnesi križ na svoj grob, stavi neki aranžman i zapali neku svijeću: Kada Sanda vidi ime i prezime na križu i usporedi s prezimenom na nadgrobnom spomeniku, neće ništa posumnjati.
– Ne mogu vjerovati da Gadni i mrtav vara žene. I da mu mi u tome pomažemo.

Post je objavljen 13.10.2014. u 10:02 sati.