Marketing
LOVE OVER GOLD
U 50. smo godini prije Krista. Cijelu su Galiju pokorili Rimljani. Cijelu? Ne, jedno selo napućeno nepokornim Galima još uvijek se odupire zavojevačima. Zato život nije lak legionarskim garnizonima ....
Vjerujem da svaka osoba starija od 30 rođena na ovim prostorima zna na što se gornji odlomak odnosi, a budući da mi se to već danima mota po glavi mislim da je ovakav uvod više nego savršen.
Jedna od rijetkih vrhunskih sportašica koju sam imao čast upoznati je Blanka Vlašić. Jedna toliko obična, jednostavna i simpatična cura. I stvarno zgodna. Budući da većina ljudi to ne zna mislim da bi više bio red spomenuti da je Blankina baba Milka - rođena Jezerka. Zar to nije super? Jedna od najvećih hrvatskih sportašica svih vremena vuče korijene iz ovog našeg Lakes Citya. I uredno navrati svakog ljeta. Fenomenalno!
'' ... Two weeks today since I've been a part of a small island community... Must admit I don't miss city life at all. Discovered that I'm in fact an old fashion gal... You know what they say : sometimes you just need to stop and smell the roses #jezera #dalmatia #tradition ...''
S Blankinog FB profila, 21.09.2014.
Dobrodošli u novu epizodu 'SPIG' - a!
..........................................................
Da se odmah na početku razumijemo.
Uvijek su mi išli na živce roditelji koji se non stop hvale svojom djecom. Moj mali prohodao prije svih, moj mali progovorio prije svih, moj mali zna sve, najbrže trči, najbolje rješava matematiku, zna sve tipke na daljinskom, a mali, sirota, ne zna gdje je više šupalj. Zato sam za objavljivanje današnje epizode prvi put u životu trebao tražiti dozvolu i sad kad sam je dobio sreći nema kraja.
''... Da budem iskren nisam se nadao ovome. Na Jumbovoj regati ovog proljeća bile su pete i za prvoplasiranima su imale skoro deset sekundi zaostatka...''
Trener VK Dupin, Dražen Babić, 11.10.2014.
Generacije i generacije momaka i cura s otoka Murtera i okolice već godinama žare i pale na svim regatama na kojima se pojave. Za jednu malu sredinu kao što je naša imati klub koji ravnopravno parira sa svim tim poznatijim i razvikanijim hrvatskim klubovima nije mala stvar. Meni osobno najdraži je podatak to što su ljeti treninzi rano ujutro i sva djeca uredno dolaze. Trener nam je jednom prilikom rekao da su u trenutku kad se tako rano pojave odradili već 70% treninga, a da toga nisu ni svjesni.
JARUN, 05.10.2014.
Državno prvenstvo Hrvatske u veslanju
DUBL NA PARIĆE
1000 METARA
09.30.
Vrijeme je sunčano, skoro pa ljetno. Dan idealan. Na startu je sedam ekipa.
Trešnjevka 1, Trešnjevka 2, Mladost, Croatia 1, Croatia 2, Jarun i VK Dupin Tisno.
Šest zagrebačkih klubova i jedan iz tamo nekog Tisnog s otoka Murtera. Prosto je nevjerojatno koliko ovdašnjih ljudi ima taj neki provincijski kompleks malog mista. Što bi rekao trener - ne znam zašto bi bilo tko iz većih klubova bio bolji od nas. Imamo uvjete, zrak, prirodu ne za državna prvenstva već i za mnogo, mnogo više. Živa istina, ni sami nismo svjesni koliko nas blago okružuje, a mi ne da to ne znamo cijeniti već smo zavidni apsolutno svakom. Udvorički mentalitet i mo'š ga frigat. Zato mu se izuzetno dopala ona moja usporedba sa malim galskim selom koje prkosi rimskim osvajačima.
Čeka se znak za start.
Inače, jedva čekam sresti jednog svog susjeda koji mi se prije pola godine nasmijao rekavši da je lako osvajati veslačke medalje u Dubrovniku, Metkoviću i na Peručkom jezeru jer da to nisu regate. Budući da sam po tom pitanju jako, jako tanak priznajem da me uspio isprovocirati, ali budući da spada u ljude koji suvereno vladaju apsolutno svim poljima ljudske djelatnosti (sarkazam) tko sam ja da mu kontriram.
Zastavica je spuštena.
Utrka kreće. Treće su. Croatia drži prvo mjesto.
Mnogi su me zapitali zašto i mi nismo otputovali u Zagreb, ali mislim da je puno bolje da nismo. Znam sebe i mislim da bi me od pustog vikanja i skakanja organizatori najvjerojatnije zamolili da se maknem u stranu. Ili bacili u Jarun.
Druge su. Nema više bijelih bova. Počinju crvene. Do cilja je preostalo 250 metara.
Još jedna stvar na koju sam neobično ponosan je to što su najvažniji šibenski portali napokon prenijeli vijest o uspjehu VK Dupina. Veslanje (kao i sve ostalo osim nogometa) kod nas spada u grupu marginaliziranih sportova i zato će u 'Slobodnoj Dalmaciji' npr. naš otužni nogomet zauvijek zauzimati 2/3 sportskih stranica, a ja se odavno ne čudim onima koji to pišu već onima koji to čitaju. Zapravo ne čudim se više ničemu.
Sto metara do cilja. Croatia. Dupin. Croatia. Dupin. Croatia. Dupin. Povici iz gledališta. Opći delirij. Brodovi su takoreći u ravnini.
.........................................
'Past će i ta Trešnjevka!'
Moja omiljena rečenica koju ponavljam već godinu dana budući da je zlato dosad bilo rezervirano isključivo za cure iz Trešnjevke. Starije su, duže treniraju i svaka im čast.
.........................................
Oko 9.45 zvoni mi mobitel. U Betini sam. Zove žena.
- Halo!
- Znaš šta ima novo?
- Kćer ti je prvak države!
- Molim?
- Kćer ti je osvojila zlato!
- Kako?
Urlici, sreća, veselje, zagrljaji, čestitke .... i ponos. Ponos do neba.
Tri minute i pedeset osam.
78 stotinki prednosti nad drugoplasiranom.
Pedalj zlata vrijedan.
Inače ne volim roditelje koji se non stop hvale sa svojom djecom.
Osim kad su državni prvaci.
Jedan od najdražih anagrama svih vremena mi je SETIĆ KOLAJNICA od imena naše JANICE KOSTELIĆ.
Ne znam zašto mi je pao na pamet.
A kad mi je već dala dozvolu za objavljivanje ove epizode red je i da glazba bude po njenoj volji.
Nemam baš često priliku ispunjavati glazbene želje državnim prvakinjama.
Post je objavljen 12.10.2014. u 21:05 sati.