Marketing
Četiri rijeke
Davno, ali ono baš odavno mi se nije dogodilo da se na neradni dan probudin ovako rano, oko pet uri. Ujutro. I još ništo, jedino me je ovi put moga odgovorit od odlaska na prosvjed kontra spaljivanja smeća u cimentaran „Smećexa“, pardon „Cemexa“. Vidin da je to ekipa i bez mene odradila kako Bog zapovida.
Zadnji put san bija sa vatrogascima na svečanu sjednicu povodon 125 godišnjice DVD Našice, moj prvi posjet tome krasnome slavonskome gradiću, a ovi put me dopala opet premijera, posjet Karlovcu. Kad malo bolje promislin, koliko san puti proša kroz ti grad a da ga njanci jedan put nisan vidija onako uživo, iz prve ruke. Jedino iz vlaka/autobusa/automobila ... Oni jad i nevolja kad su bile poplave se ionako ne računa.
Uputili smo se ranon zoron, oko sedan i po. Ne, fala lipa na pitanju, nije se mene čekalo 
i pomalo smo odili uz Dalmatinu, ka mali vatrogasni vlakić, jerbo je ovi strojček ...
... mora u Metropolu na mali facelifting (ko je spomenija Sinišu Glumičića?), da ne rečen remont jer nije se ništa pokvarilo, samo će mu se ugradit mali rezervoar vode i još nike dodatne mogućnosti. Put je proteka više manje u redu, jerbo je oni veliki mora fermavat svako malo da napoji one puste konje pod haubon, a i nama ostalima je predah dobro doša, jer u „Ivecu“ baš i nima puno mista ... vrime je, bar namo di smo mi vozili, bilo lipo cilin puten, osin doli, u kotlinan, di je nadaleko poznata lička magla proizvela malo zbunjujuće prizore ....
Poligon je napravljen u samom gradu, ka u nekoj udubini. Domaći to zovedu Šanac ...
... bar mi je tako objasnila autohtona Karlovčanka, Zdenka Pavlović, moja stara fejs prija i poznanica sa naših brojnih zajedničkih posjeta Katedrali hrvatskog Duha, Prisavlje 3, Zagreb. Glede kvizova, ofkors!
Malo san se priprema za uvatit nastup naših, ovo su bili Osječani, ako se ne varam ...
Sve je teklo skoro u najboljem redu, sve ono šta bi natjecatelji „razbacali“ ekipa organizatora bi za čas dovela u red ...
Zaludu mi pripreme, maka san se par minuti, jer san čuja da ekipa DVD Mladost u sastavu Pero Lipotić/Bruno Jurić nastupa u 13:30, međutin, kad san se pojavija u 13:25 vježba in je već bila gotova :puknuću: 
...
Zato se nigdi nisan mica da uvatin snimku druge naše ekipe, u sastavu Ivan Šimović/Vedran Biočić, počevši od prvih priprema i prigledavanja opreme ...
... pa do same vježbe, koja i nije tako loše izgledala, osim jednog „modnog detalja“ ...
... kojega su suci u kasnijem razgovoru samo potvrdili ...
Ostalo je još malo vrimena do kraja natjecanja, dok se ne izredaju ostale ekipe, a bilo ih je, sveukupno, 22 iz cile Hrvatske, a gledatelja, prijatelja ekipa i ostalih još i iz susjedne Dežele.
Taman da se pozdravin sa teton Zdenkon, popijemo piće i učinemo jedan „selfi“ za uspomenu ...
Kasnije smo se uputili u vatrogasni dom DVD Hrnetić-Novaki, koji su bili organizatori ovog natjecanja, najprije da se slikamo isprid našega prometala ...
... a zatim da prisustvujemo proglašenju pobjednika po kategorijama ...
Te, pošto je to bilo zadnje natjecanje ove sezone, pokal za apsolutnog pobjednika sezone su zasluženo ponijeli „vanzemaljci“ iz DVD Žrnovnica, koji su daleko isprid svih ostalih natjecatelja ...
... dok su naši iz DVD Mladost (Lipotić/Jurić) u A kategoriji osvojili vrlo dobro treće mjesto. Nakon toga je bija ručak, i kad van ja kažen kaako je spiza bila dobra i obilata, onda znate kako je bilo
Nakon toga je uslijedilo ugodno druženje sa domaćinima i ostalim ekipama koje je potrajalo sve do sumraka kada smo se lagano uputili put juga ... uz obavezno timbravanje kartele kod Macole ...
I tako, malo prije vengo se Pepeljuga pritvorila u bundevu, ja san prispija u moj privremeni dom, u Zapadnin Kaštilima. Zašto privremeni? E ... to je već duga priča, za neku drugu priliku 
Šta prije to bolje, u svakome slučaju. A dotle ... Zdravi i veseli bili! 
Post je objavljen 12.10.2014. u 20:12 sati.