još jedan krasan dan, ljetniji od ljetnog
proveo sam jutro spavajući, podne kuhajući, a poslijepodne s turom na sjedalu, naganjajući bicikletu po cijelome gradu
u gradu su danas navodno trčali maratonci. vozio sam se kroz hrpe smeća, između šatora za presvlačenje, muških i ženskih,
napuhanih gumenih oznaka trkaćeg cilja.
nedugo potom, uvidio sam jedan tajnovit prolaz u Bakačevoj koji nikad u životu nisam vidio - nedavno se, čini se, pretvaranjem pješačke zone porušilo i neko drevno ziđe, čime je namjerniku
otvorena uska, ruševna, štakorolika uličica, back alley iza oronulih devetnaestostoljetnih kuća, sve s nekim mostićima i polubalkonima, sirotinjskim građevinskim improvizacijama minula doba -
prolazio sam kroza nj nadrealno, kao euroazijski turist u vlastitome gradu.
tumarao sam satima amo-tamo, zagledao se u zatvorene i otvorene izloge, zamjećivao novootvorene lokale,
vodio mentalne bilješke, usvajao utiske,
sumnjao da sam se ikada tako dobro osjećao u vlastitoj koži
danas mi je ulica grada bilo premalo
ako se ikada osmisli vremenski stroj,
rado bih se vratio u ovaj vikend
čak je i gulaš ispao dobar.
Post je objavljen 12.10.2014. u 18:08 sati.