Vraćam se dobroj staroj temi, svome dobrom starom drugu, nezaposlenosti. Zapravo, pisao sam da to nije klasična nezaposlenost. Nije da se sjedi i ne radi ništa. Ja honorarčim za neke ne baš pretjerana pare, ali se ode do bankomata i nešto kaplje. Objavljujem, izišao mi ove godine prvi znanstveni rad, prikaze knjiga još pišem od faksa. Čita se. Napisao sam toliko redaka o alkoholu da se i sam sebi činim dosadnim.
Ove godine sam ispalio na mozak jer sam zatreskao u nekoga s kim sam toliko nekompatibilan. Em joj fizički nisam njezin tip, em sve što radim nikada nije valjalo, em jebote ovo, em jebeto ono. Hm, što je najbolje/najgore, kao da je repriza bila nečega iz srednje. Da nečega, one koja je postala arhetip. Preslične su, iste struke, samo što je prva bila moje godište, a ova druga je sedam godina starije od mene. Naravno, ništa, ali apsolutno ništa nije bilo. I jednako sam ispalio na mozak, kao pred 15 godina. Na vlas isto.
Njezin prigovor, od starije, da se ponašam kao 16godišnjak. Zapravo da, nezaposlen sam, živim kao u srednjoj, živim doma i modus vivendi mi je da sam ponašam kao klinac. Nikad neću shvatiti što to točno ženama znači, zašto toliko vole taj argument. Mislim znam, uz sav feminizam, svaka žena hoće da se je uzdržava. I svako muško, osim prosječnog dalmatinskog galeba (trećina muške populacije naše južne pokrajine), stvarno ima neku istinsku potrebu da zaradi za sebe i za neku ženu. Bit će evolucija i nema tog feminizma koji to može pobiti. Da. ja sam dekintirana preobrozovana sirotinja vrlo ciničnog pogleda na život i to ne krijem. To da se ne mogu osamostalit mi je svojevrsna psihička rak rana. Još dok mi se po tome kopka i to ona za kojom sam poludio, daj nemoj. Da, također kaže ona da sam najposesivnija osoba koju je upoznala u životu. Okej, ove godine mi je jedna druga mlada dama ispalila da sam ja najrazličitija osoba na svijetu od nje, a da sam pristao na njezine new age pizdarije, sve bi bilo u redu. Ne kužim kako mi to uspijeva i zašto žene obožavaju te ekstremne izjave.
Nisam najdivniji čovjek na svijetu, ne krijem to. Jedino mi žao što se uvijek otvorim kao mutav. Doslovce, izbacim sve iz sebe, jer imam sto i jednu stvar koju sustavno prešućujem okolini. Emotivac na kvadrat. Ne preporučam to nikome, ali mislim da je tu genetika glavna. Nikada nisam shvaćao "tehničare", pod tim mislim na sve one kojima su emocije sporedne. Znam nabrojiti više ljudi koji su u brakovima i štancaju decu, ne vole se, djecu ajde vole, u braku jer se boje samoće. Čak nemaju ni zajedničkih interesa, ništa zajedničkog osim paničnog straha od samoće. Rastat će se dok klinci odrastu. S druge strane, očito da evolucijski zov da se nastavi vrsta je jak i da bi crko ljudski rod da nema toga paničnog straha od samoće. Romantična ljubav je recentna europska bedastoća. 95% brakova u povijesti je bilo dogovoreno, većina svijeta, osim Europe i Amerike i dalje zapravo ima dogovorene brakove.
Pisao sam da sam shvatio da nikad neće imati djecu. Treba klinca prehraniti, nekakav stabilan okvir dati. Računajući na moj ukus u žene, nekak sam dojma da nije fer klinca praviti s dva od tri tipa žene na kakve se palim. Arhetip i starija su tipični tomboys, kratka crna kosa, blijeda koža, predivne oči. Da su se obje rodile kao muškarci, bile bi puno sretnije u životu. Drugi tip su zlobne plavuše, premalo vremena da pojasnim. Oba tipa, zapravo nebo i zemlja sa mnom. Treći tip imam nekakve nježnikave coca cole, idealne majke, ali to redovno završi u brakovima s nekakvim frajerima koji ih maltretiraju, psihički i fizički. Govorim o sebi. Ne govorim o cijelom ženskom rodu. Zapravo, sviđa mi se malen broj žena od ukupnog mora stotina i stotina ženskih tipova. Ja imam samo tri. I najbolje, nisam ogorčen. Ogorčen sam s nekim drugim stvarima u životu. Ovo me više fascinira.
Rekoh prijatelju, od sada ako me netko pita, aseksualan sam.
I službeno me ništa ne zanima.
Fuck it, il cuore matto, matto da legare.
Nikada više neću pisati o ovim temama, svečano obećajem.
Pero Panonski
P.S.
Jedva čekam komentare internetskih Casanova.
Dovoljno sam star da znam sve finte.
I nemam namjeru sebe prikazivati boljim nego što jesam.
Volim dijete u sebi i nedam ga.