Marketing
JA SAM NETKO DRUGI
Cijelu noć sanjam kako prekapam odjeću u golemoj hali kod Ciganke. Oni najbolji komadi nalaze se ispod, uvijek ispod.
Vidim dimije, ljubičaste, narančaste i žute, grivne, velike orijentalne marame.
Gdje bih ja to nosila ?
Tko bih mogla ili trebala biti da se tako oblačim ? Ona najbolja JA je ispod, uvijek ispod. Sjećam se neke davne Filip Davidove priče "JA SAM NETKO DRUGI".
Ne sjećam se sadržaja, samo poante. On je zamijenio dušu s nekime, onako kako bebe zamijene u rodilištu. I sad misli da negdje drugdje vodi život namjenjen njemu dok u njegovom tijelu stanuje neki jado parazit.
- Kaj ti je- pita Andrej u autu dok se vozimo prema gradu, a suze mi se slijevaju niz lice.
- A kajaznam. Jesen- odgovaram i pitam se zašto stvarno plačem.
Kad se ne mogu sjetiti zašto plačem prizovem u sjećanje malu RA.
RA je bila mačkica koju smo pokupili na cesti prije tri godine kad smo tražili kuću.
Bila je mala i šugava, ali imala je te goleme bademaste oči obrubljene crnom crtom, poput egipatskog božanstva.
Uzeli smo malu RA iako stvarno nije bilo dobro vrijeme za kućnog ljubimca.
No to mačje nahoče bilo je simbol otpora lošim okolnostima. Kao da kažem životu- daj mi sreće ovako kako sam ja sad sreća maloj RA.
Podigni me s ceste, nahrani me, daj mi ljubav i dom.
RA je bila na rubu psetolikosti. Lovila je miševe i jela čokoladu iz ruke. Ujutro nas je budila gladeći nas šapicom po obrazu.
Ni traga notornoj mačjoj prepotenciji.
Umrla je mjesec dana kasnije, u novoj/ staroj kući od neke mačje bolesti. Nosila sam je pothlađenu na sunce rujna, molila se za nju iako sam prepoznala samrtnički hropac.
Kasnije u životu dogodile su mi se i gore stvari, ali RA je bila prekretnica. Točka loma.
Kada ne znam zašto plačem ono što sigurno znam je da jedan dio mene, ili cijela JA ili PRAVA JA živi negdje gdje je i ona živa i da sam opet sretna s njom.
Post je objavljen 10.10.2014. u 16:58 sati.