Jucer uvecer zove moj prijatelj Josip. Razgovor je tekao otprilike ovako:
On: Znas da vise nije u modi razgovarati na mobitel?
Ja: Stvarno?
On: Sada se koristi Whatsapp!
Ja: U vezi s tim, moram pripremiti jedan clanak o tehnologiji i zenama.
On: Zaboravi! Dva suprotna svijeta koji nikada nece ici pod ruku.
Vidjeti cemo, odgovaram mu ja. Hajde da pocnem od samog pocetka. Prije 5 godine sam kupila mobitel Nokia, slijepo se pouzdajuci u savjet koji sam dobila od dva draga prijatelja; obojca su strojarski inzinjeri i strastveni zaljubljenici u tehnologiju. Bila sam odlicno posavjetovana, kao uvijek, i nisam imala nikakvih problema s igrackom. Sada smo u 2014. i baterija je pocela trajati sve krace i krace. Iskreno nije mi neki problem prikljuciti ga svaki dan na struju da se napuni. Problem, ako ga tako zelimo zvati, se pojavio kada sam se pojavila kod moje prijateljice koja me je pozvala na tortu i kavu. Kada sam stigla, njena kcerkica me je uhvatila za ruku i odvela na stranu: "Znas, mama ce dobiti novi mobitel, ali to je tajna". Nije bila nikakva tajna i moja prijateljica ga je vec drzala pored sebe na stolu. Do tog dana smo imali isti telefon, onaj stari, jer niti jedna od nas se ne povodi za novinama, pogotovo ne na tehnoloskom podrucju, ali njen suprug joj je rekao da je ne moze vise gledati sa starom igrackom i kupio joj je novi, jedan od mnogobrojnih smartphona.
Tako je to islo. Kada sam i nju vidjela da se modernizirala, shvatila sam da sam u nasem drustvu jedino ja ostala unazad, i u meni se rodio neki cudan osjecaj zavisti. Tako sam odlucila da i ja zelim da se ponovim. Pitala sam mog stalnog savjetnika i odgovor je bio odlucan i neumoljiv: "Nokia Lumia, nikakav Android". Ne znam zasto, ali sam odlucila da konzultiram i ostali muski rod koji poznajem i tako se rodila prava anketa medju prijateljima. Sto sam vise slusala njihova misljenja, postajala sam sve neodlucnija i nisam znala kojim putem da krenem. Android ili Windows, Iphone, Nokia ili Samsung (bilo je toga jos), koja velicina? Iskljucila sam Iphone jer ga smatram nekom vrstom Rolexa, to jeste statusni simbol, a ja nisam taj tip. Uz to je i cijena definitivno previsoka za moj dzep. Ostala su dva slijedeca. Odlucila sam: ne zelim istu igracku kao i moja prijateljica (koja je dobila Nokiu) i tako sam stigla do konacnog izbora: Samsung Galaxy s3 mini, s novim procesorom na 1,2 GHz, koji je nedavno izasao.
S mojom konacnom odlukom pojavila sam se u trgovini i izrecitirala moj monolog. Tip s druge strane pulta je ostao zabezeknut: "Vi ste doista atipicna djevojka. Uobicajeno predstavnice zenskog roda dodju, uzmu kutiju s telefonom i odu doma. Ali vi se razumijete i mogli bi ovdje obavljati moj posao". Sva ponosna sam se vratila doma s mojom novom zabavom. Koji dan za pohvatati sve trikove i instalirati aplikacije koje me interesiraju. Whatsapp je super. Iznenada moj drustveni zivot cvijeta. Malo truda, pokoja pomoc od strane prijatelja i sve funkcionira perfektno. Gotovo sve. Fotografije su ocajne, tamne i zamagljene; kao da se spustila magla u mom stanu. Probaj ovo i ono, koji telefonski poziv sa zahtjevom za pomoc, ali nitko ne shvaca u cemu je problem.
Sva sreca, trgovina gdje sam kupila stvarcicu nije daleko; samo dva bloka zgrada. S druge strane isti prodavac od proslog puta. Pozdravljamo se, objasnjavam mu u cemu je problem. 5 megapixela na ovom mobitelu daju puno losiji rezultat od 2 megapixela na onom starom. Sve sam probala, podesiti parametre, posvjetliti, potamniti; mora da je u pitanju neki kvar. Moli me da mu pokazem telefon. Vadim ga iz torbice i pruzam mu ga. On ga gleda, okrece s druge strane i opet gleda. Zatim se njegov pogled dize prema meni. Cin mi se da vidim lagani podsmjeh na njegovim usnama. Njegova paznja se vraca na stvarcicu. S objektiva kamere teatralno skida zastitnu, prozirnu foliju. Zatim mi vraca telefon, s osmjehom. Bez ijedne progovorene rijeci.
Post je objavljen 10.10.2014. u 15:00 sati.