Ispričat ću ti jednu davnu priču
U tom će mi pomoći moja muza
Kolko se može kad se nekoga voli
I čudna kako je poezija suza.
Niz tvoje lice sada teku rijeke
Za nečim dragim što bez traga ode
A oči boje meda kriju lijepu tugu
I neku čudnu poeziju vode.
Od mene samo sjećanje ti osta
I jedna rijeka za ljubavi što vapi
I nešto malo izmrvljena bola
I čudna,čudna poezija kapi.
Dlanovi neba padaju sve niže
I mrtva ljubav u osvit novog dana,
A sve su, sve su jači zagrljaji kiše
I stara pjesma starih oceana.
Da,ja sam umro i više me nema
Na mome grobu tek trubadur piše
U tvojoj kosi tuga vjetra spava
Čudna,čudna poezija kiše...
/ autor stihova : ZDENKO JELČIĆ /
Post je objavljen 10.10.2014. u 11:11 sati.