S našom slikom spavam,
s našom slikom se budim.
Bojim se da ne poludim.
Utjehu mi njena slika čini,
dok mi je nema u blizini.
Snagu mi daje svaki dan,
snagu da izdržim još jedan tjedan.
Njen osmijeh mi u snovima lebdi,
kao da nadamnom bdi.
Njen osmijeh anđeoski.
Zbog nje mi život na kocki.
Bez nje ne znam sa životom što bi,
znam da je želim u bijelom na svadbi.
U crnom, plavom, crvenom, i ostale boje,
bitno mi uopće nije.
Samo da mi kaže da,
iz dubine srca svoga.
Post je objavljen 09.10.2014. u 02:10 sati.