Vidim moji drugari u Njemačkoj žestoko prosvjeduju i ogorčeno twittaju protiv još jednog neumitnog masakra. Neumitan je jer nikom od moćnika nije u interesu spriječiti ga, nešto kao što se svojevremeno događalo na ovim prostorima. Oke, o neumitnostima je neplodno pisati, prve crne zastave su u gradu. U kurdskom gradu Kobaneu dogodit će se pokolj.
Sartre je definirao slobodu kao mogućnost pravljenja izbora. Arin Mirkan se raznijela u samoubilačkom napadu i sa sobom u smrt odvela nekoliko desetina islamskih fanatika koji osvajaju njen kurdski grad Kobane. Oni će u raj, ona neće jer nije čak ni vjernica, bila je pripadnica revolucionarnog krila kurdskih pobunjenika, još jednog naroda bez svoje države.
Postavlja se pitanje je li ona bila slobodna. Imala je izbor, herojski umrijeti kao što je napravila ili čekati da je siluju i masakriraju indoktrinirani luđaci koji uopće ne kuže da nisu ljudi nego igračke.
Herojstvo i sloboda za mene odavno nisu odgovarajući izgovori za uspješan život mada eto i ja dami radim reklamu za pravednu borbu.