Marketing
Avioni, aerodromi.. i malo okolo
Štovano moje čitateljstvo!
U posljednje vrijeme skitarih se više od Šalkovića i mojeg susjeda Pere zajedno.
A eto... poklopilo se. 
I sad, u neko gluho doba čekajuć svoj avion na jednom od internacionalnih nam europskih aerodroma razmišljah i o vama i zanimljivim pričama za štovano čitateljstvo ove naše male blogosfere.
Da sad prestanem srat u aoristu, ajmo na temu ovog današnjeg posta - što i kako se skita po raznoraznim aerodromima i avionima.
Kao što znate, ova naša selendra zvana Metropola ima nekoliko direktnih letova, a ostatak, put pod noge i fataj afione. 
Tako sam nekidan lovila metropolu EU preko Berlina jer mi se nije dalo dizati u tri ujutro kako bih uhvatila direktan let sa ostatkom pospane nam političke čeljadi što silom prilika mlati dnevnice u EU parlamentu. Pa sam završila u niskobudgetnom avionu sa četiri sata zakašnjenja.
Nakon nekoliko suhih obroka, mrzovoljnog i drčnog zemaljskog stjuarda koji ništa nije znao, ali se strašno ljutio na bilo koje pitanje nas umornih putnika, ipak na kraju poletisnom prema konačno otvorenom aerodromu u Berlinu. Bila bomba ili samo lažna dojava bombe... 
Kapetan aviona bio je strašno ljubazan (kod ulaska u avion stoji uz ostatak posade i pozdravlja ljude, a ti možeš zaviriti u kokpilot), svako malo nam je na šaljivi način pokušao skratiti vrijeme čekanja, a ujedno nas obavijestiti o svakoj promjeni na našem letu. I kašnjenju leta.
Naravno da je moj avion Berlin - Brussels davno otišao prije nego ja dohvatih Berlin. A šta ćeš onda - kreneš tražiti pravi info pul kako bi dobio novu kartu i nekome uvalio svoje kufere. Pa onda pivce i malo klopice (čovjek ogladni od daleka puta). 
E da - sada malo o tzv. ručnoj prtljagi. U te se male kofere svašta da utrpat i ja bih osobno zabranila takvu vrstu prtljage u ionako prenapučenim avionima. Svaki drugi putnik jedva podigne isti kako bi ga smjetio iznad glave, tako da sam sigurna da te prvo poubijaju ti dotični koferi kad počnu frkat iz pretinaca za prtljagu. A onda eventualno nekakav pad aviona na zemlju. 
Na jedan od letova sam nonšalanto krenula među zadnjima. Mislim si ja - neće oni bez mene. E da. Zato u avionu nisam imala gdje gurnut moju malu plastičnu vrećicu, laptop i jaknu. Jer je sve bilo potrpano s dotičnom ručnom prtlja(geti)nom.
U drugoj sam varijanti uletila među prvima u avion. E jebiga. Tu su moje vrećice završile pod jednom takvom "lagan om" ručnom prtljagom. Damn.
A sad malo o avionskom konforu. S obzirom da sam direktno iz Brussels airlines uletila u naš Croatian - stvarno je jadno za vidjeti koliko je naša kompanija nekonforna u dijelu za noge tj. u razmaku između redova. S druge pak strane, Croatian nudi za obroke fino upakirane paketiće s autohtonom hranom tipa sir u maslinovom ulju, salenjaci, paprenjaci, umjesto sendviča pite sa sirom.... 
Ne znam zašto naši kapetani odbijaju komunicirati sa putnicima. U nekoliko letova Croatian airlinesa niti kapetan niti kopilot nisu zinuli. Kod drugih avioprevoznika - Lufthansa, Germanwing, Brussels airlines... to nije slučaj. Fino nas kapetan pozdravi, ispriča više ili manje detalja o letu i konačnoj destinaciji. Sve onako kako se šika.
Putnici? Ima tu svega - od izgubljenih bakica što pokušavaju doći do svojih gastarbajterskih unuka, poslovnog svijeta što jurca po svijetu pokušavajući skratiti vrijeme dolaska i odlaska s aerodroma, onih zaluđenih Korejanaca što navaljuju u lijepu našu nakon nekog njihovog poznatog Reality-a....
Jedno mogu reći - naši se ljudi (čitaj žene) vide iz daljine - i eventualno Talijanke. Sve ostalo je bljak - crne najlonke i svijetle čizmice, bijeli outfit i grozne crne cipele + crna ružna neugledna torbica, polugole i šljokićave Ruskinje...
Nadam se da sam vam barem malo približila svoje impresije. Silom prilika putovala sam sama, pa sam imala dovoljno vremena za zijat okolo.
Dužna sam vam foto-post o Amsterdamu, a ako budete dobri i o Crnoj Gori.
Tomorrow. 
Post je objavljen 07.10.2014. u 17:16 sati.