Marketing
Vrijeme je presporo
Vrijeme je bez nje presporo, kao da je stalo. A s njome leti, kao sumanuto. Zašto je to tako, zašto?
Ne znam kako više da joj se ne javim, ne znam kako to da me ne nazove, da joj ne falim.
Ne znam kako ću izdržati, kako ću se još par dana sabrati i njoj se ne javiti. Ne javiti se anđelu svom, da čujem taj glasić mili, da me barem malo smiri. Što mi je raditi sada? Ne znam kako ću dočekati petak taj. Tek je drugi dan do pola došao, a ja se još uvijek borim s tugom na srcu 
. Gledam slike naše i pitam se zar sam toliko grdo pogriješio? Zar nema načina da popravim štetu? Nadam se da će mi Bog pomoći, da će stati na moju stranu i oboje nas učiniti sretnim zajedno. Nadam se da će sve biti u redu i da me neće tuga razoriti, da ćemo biti zajedno i da ću imati prilike da ju svaki dan usrećujem. Joj, samo da mi je ona uz mene. Trudit ću se svakoga dana oko nje, nije bitna ni moja sreća toliko, samo da je sretna i da je uz mene.
Koliko god imao mogućnosti da budem sretniji bez nje (što iskreno sumnjam da je takvo što moguće), ovog trena ih odbacujem, ovog trena odbacujem bilo kakvu budućnost bez nje, bila bolja ili gora. Želim uz zlato svoje da vječno budem da joj mogu vidjeti nasmijano lice svaki dan, znajući da sam joj to ja priuštio i koliko god da tužan bio, to me uvijek vraća u život. Osjećaj da sam ju usrećio, osjećaj da sam ja taj zbog koga je sretna. Želim biti ta osoba, osoba koja će ju usrećivati svakim danom. I sve ću dati od sebe da ju usrećim.
Post je objavljen 07.10.2014. u 13:54 sati.