Odrasla sam misleći da riba pliva samo u moru. Normalno ta riba se jede kad se ulovi ili uzme na ribarnici. Neka velika pamet za spremanje ne treba ako se držiš pravila da riba mora tri puta plivati u moru, u ulju i u vinu.
Onda sam saznala da riba ne mora plivati u moru, da se može staviti u pećnicu, (što je u mojoj kući bio nezamisljiv grijeh), ono treće, vino, štima ....
Povela se neka diskusija kako tko kuha, tko je bolji kuhar, recepti ...
Priznajem, nisam ljubitelj te vještine, ali pored mene nitko nije umro od gladi, a ni pojeo nešto loše ... osim kad mi zagori. Za to nisam kriva ja, nego ovaj blog gdje se stalno nešto događa.
Čujem, kako Glavnokomandujući objašnjava neki recept, na kraju rečenicu: Ja spremam šarana, AnaM nije neka kuharica.
Zajapurena ulazim u sobu punu prijatelja i zatičem ga kako sav blažen priča o receptu za spremanje šarana na njegov način. Zinuh da nešto kažem, ali me on tako blaženo pogleda, da sam ušutjela ...
A kako to izgleda u praksi ...
Šarana ja kupujem jer on ne voli da se muva po ribarnicama, a kad upeca nešto to pokloni prijateljima. Donosim ga kući, jednom I živog, cirkus mi je napravio u busu. Šarana stručno pregledaju, da li su mu bistre oči, kakve su škrge, da nije slučajno mastan ... Položim uvjek ispit.
Nastupa glavnokomandujući.
-Dodaj mi neku šerpu ...
Gdje je krpa ??
Da li si upalila pećnicu ??
Dodaj mi vilicu, ne tu, onu drugu ... (imamo million vilica, koja li je ona druga?)
Bježim i uzimam novine ...
Tras-bum ... i urlik ...
-Prosulo se ulje ...
Netko bezobrazno ulje samo se prosipa gdje ne treba.
Ulijećem u kuhinju, izvodim piruetu na kojoj bi mi pozavidjela I prvakinja svjeta u umjetničkom klizanju. Hvatam se za policu ... klizim I dalje jer se niz nju sliva gusta žuta masa maslinovog ulja ...
-Pazi, da se ne oklizneš ... stiže prekasno. Sjedim u onoj mješavini kukuruznog i pšeničnog brašna koje je završilo na mojim trapericama umjesto na šaranu ...
Dva sata čistim, za to vrijeme on rješava križaljku
Da li je gotovo?
-Jeste, Brišem znoj ...
Šaran je najzad u pećnici.
- 45 minuta s jedne strane 45, s druge, pada naredjenje.
Gledam na sat, spremam prilog, ribetini i pazim da ne zagori ili ostane presna.
--Jesi li je okrenula?
-Jesam, umilno se smješkam ...
Ona ribetina kao omanji morski pas, isprskala cijelu pećnicu, zasmrdila kuću, ali najzad je bila gotova.
-Izvadi je iz pećnice, to možeš i sama, samo da pročitam rezultate tenisa.
Postavljam sto, iznosim pribor za jelo, čaše, vino, kruh ...
On dolazi, kritički gleda šarana i osmjeh ...
Što bi ti bez mene, nikad ne bi jela ribu ...
Post je objavljen 06.10.2014. u 17:58 sati.