Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

Iz školske antologije

raspeti photo raspeti_zpsa6bccdec.jpg
- Raspeti -


Iz školske antologije

Susretnem je
na autobusnom kolodvoru,
lik iz školskih klupa,
mnogo je ljeta ne vidjeh,
kaže da radi u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode
i da su svi ondje na tabletama
ili na flaši
i da je pritisak nevjerojatan.
Ministar je blago rečeno jebivjetar,
mlad menadžer kojeg ništa ne zanima,
lobira se na sve strane,
natječaji se pišu gotovo s naputkom za tu i tu firmu,
domaći kraljevi smeća povezani su sa europskim kraljevima smeća
(naglasak na Bugari i Rumunji);
da se štedi na papiru,
a oni su faking administracija
pa kako da se onda štedi na papiru?
Kaže i da je u starom kvartu nema više
jer je crkva dobila povrat svojih prostorija
i da joj mati umirala prošle godine,
a otac se potom preselio u Lučko.
Ondje se posvetio vrtlarstvu.
Jedne noći pred vratima mu se skutrilo izgubljeno štene. Otvorio je vrata i prigrlio psa.
Dva dana kasnije brat je također donio psa.
- Rastajem se – rekao je. – Pobrini se za Jimmyja, stari.
Nedugo zatim i sestričina je doživjela bračni brodolom.
- Ujko Rudi, molim vas da se pobrinite za Deusa – uzdahnula je suznih očiju pružajući malog žgoljavog psa na lajni.
Ima i dva sina. Stariji je lep dečko.
Mlađi trenira Nanbudo u Mlinovima,
sa Reneom. Sjećaš li se Renea?
Koga? Hmmm, Renea? Da, sjećam se.
Suprug joj je neko vrijeme radio za Širokog,
pa za fiolićevu Magmu koja je propala,
sad radi za neki hostel,
nije da je baš na ti sa jezicima, kao u ostalom niti vlasnica,
ali su jako–jako-jako simpatični,
to pišu svi posjetitelji na forumima...

Ovdje ju gubim. Bavim se mišlju o vlastitoj prostati.
Već nekoliko mjeseci u tom predjelu osjećam
tupu bol. Možda je običan prostatis u pitanju, a može biti
i rak prostate. Pod hitno moram na pregled. Ne želim svršiti
poput Franka Zappe. A opet, što ako mi se svidi kada mi doktor zabije prst
u čmar i stane ispipavati u potrazi za nabreknućem žlijezde kestenastog oblika?

«Čuj, moram ići, zatvorit će mi Spiritus Rektumulus», izustim zabrinutog lica.
«A da-da, okej, i ja moram ići. Moram malog voditi na Nanbudo.»

Bože kakva napast!
Još kao djevojčica
imala je fizičku i psihičku kakvoću jedne babe.

Pa ipak,
na neki način
drago mi je da sam ju susreo
i da je ona
na neki njoj svojstven i čudnovat način
dobro.

Kao u ostalom i moja prostata,
iskreno se nadam.


Post je objavljen 06.10.2014. u 11:13 sati.