Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/avaspava

Marketing

Podigao sam ruku visoko, visoko, taman toliko da ne podignem rame, puštajući da je osvjetljava ulična svjetiljka kroz talasanje zavjese. Šaka opušteno visi sa prstima poput grana žalosne vrbe. Ispod šake, znam, na unutrašnjem dijelu podlaktice velika, već žuta mrlja. Bolna.

Diše ujednačeno. Gornja dva dugmeta otkopčana. Igram se zavjesom i dubina jamice ispod grla dobija različite oblike od pristigle svjetlosti. Belasaju se zidovi nekako prljavo. Zatvorim oči. Tamno je. Kada jače stegnem kapke male zvijezdice svjetlucavo se udaljavaju. Okrećem se potrbuške. Jedna noga ispružena, druga savijena u koljenu i kuku. Koljeno mi je blizu. Kada bih otvorio desno oko mogao bih da vidim zategnutu kožu na čašici. Ne otvaram ga. Dovoljno je da znam da je tako. Kao što znam da je sve ovo uzalud i da isti položaj tijela neće izazvati isti slijed događaja. Lijevu ruku spustim niz tijelo. Desnom zagrlim jastuk. Tako je bilo.

Mirovala je. Polako sam razaznavao porijeklo golicanja na tijelu. Desna noga preko moje, rebarni luk, lijeva dojka zarivena, desna me blago dodiruje, glava na mom ramenu, po drugom me dodiruje konjski rep, desna ruka zavučena ispod mojih grudi, lijeva me grije od ključne kosti do zadnjice. Cijelo njeno tijelo me grije. Vrh desne dojke tjera moje srce da kuca u ritmu njenog disanja. Imam dojam, ako me slijedeći put ne dodirne, prestaće da kuca. Tijelo mi se budi postepeno, skoro kriomice. Izvijem lijevu ruku i dodirnem joj bedro. Prsti su mi topli od strujanja krvi, topliji od njene kože. Meškolji se i privija uz toplinu dlana. Izvlačim ruku ispod jastuka i tražim joj lice. Dodirujem čelo, obrve, dolinu nosa. Ne mogu dalje a da ne podignem rame i probudim je. Podiže lice i ljubi mi prste. Mogu da opipam cijelo lice. Oči su zatvorene. Duge trepavice su nepomične dok vrhovima prstiju pokusavam da prepoznam lice. Prsti su pomalo zbunjeni.

Ispravljam pomalo utrnulu desnu nogu. Njeno koljeno se spušta, pomičem se unazad i pravim joj mjesto ispred sebe. Polako klizi preko mojih leđa i smješta mi se u krilo. Leđa su joj pomalo hladna. Privijam je uz sebe. Pristaje, meškoljeći se. Trbuh joj je čvrst. Osjećam kako se napinje dok skoro bešumno udiše. Ruka klizi i nalazi grudi koje se smještaju u kalotu dlana. Stavlja ruku preko moje. Baršunasto je topla kao i njene grudi, kao i zadnjica koja nalazi mjesto u mom krilu uz šumno disanje. Njeno čvrsto tijelo se talasa i ostavlja mi puno vremena. Smanjujem bubnjanje u glavi. Pokušavam da upamtim svaki detalj, svaki pokret. Vrijedi.

Miruje. Sjedim prekriženih nogu. Držim je u krilu. Sve me pomalo bogohulno podsjeća na pijetu. Ali ja nisam bio tužan i nisam je oplakivao. Bio sam u stanju odbijanja svakog pitanja o događajima. Naša golotinja se uklapala. Moji prsti su po svaku cijenu htjeli da upamte svaki milimetar glatke baršunaste kože. Razvezao sam joj na temenu skupljenu kosu i rasuo je. Bila je mekana i tako je glatko klizila preko mog dlana dok sam podizao ruku da uklonim zavjesu i osvijetlim joj lice.

Samo što sam dotakao zavjesu, suknula je sa mog krila i žestoko me lupila po ruci. Iznenađen, padam na ležaj. Zabezeknuto piljim u ruku koja drži zavjesu dok valovi bola prekrivaju sjećanje.

Diše ujednačeno. Gornja dva dugmeta otkopčana. Igram se zavjesom i dubina jamice ispod grla dobija različite oblike od pristigle svjetlosti. Belasaju se zidovi nekako prljavo. Zatvorim oči. Tamno je. Kada jače stegnem kapke male zvijezdice svjetlucavo se udaljavaju. Usplahireno u tami tražim njene obrise. Znam da ih neću naći. Znam da ih nikada neću naći.

U očima mi ostaje tama.



Post je objavljen 06.10.2014. u 00:02 sati.