Raskidi dugogodišnjih veza ili nove trudnoće kod bliskih i najbližih,
ponekad i kao vijesti u istome danu ili večeri,
izazivaju iznenađenje, tugu ili radost, ali prizemljeno, životno, ljudski i bez utvaranja,
što je rijedak sentiment i zato malo nadrealan.
Mnogo godina iskustva kasnije, i sve nekad tragedije postaju sasma uobičajene pojave oko kojih se može reagirati odmah, izravno, iskrenih emocija i misli, i s potplatima na zemlji.
Kod raskida veza koje su izvana promatraču možda djelovale nepokolebljive, nema potrebe za traženjem odgovora, za apstrakcijama i očajničkim čeprkanjima po simbolima, višim značenjima, razlozima;
ljudska je to pojava, kao i brži ili sporiji rad crijeva, i sagledavati to treba bez dodatnih filozofskih filtera. U ljudskim vezama nema filozofije, sve počiva na elementarnome, na binarnosti,
nešto ili postoji ili ne postoji. Onoga momenta kad prestane postojati - niti jedan razlog ili odgovor više nije važan.
I ima nešto đavolski utješno u tome.
Ništa u životu nije tako jednostavno kao smrt, kao anulacija.
***
Dan je kilav i ne mislim o njemu ništa.
Post je objavljen 05.10.2014. u 17:18 sati.