Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu ovih je dana postalo bogatije za 20 novih mladića koji su odlučili krenuti putem svećeništva. Branimir, Ante, Josip, Petar i Marko petorica su, od ukupno 8 novopridošlih bogoslova Zagrebačke nadbiskupije. Uzbuđenje ne skrivaju, a poniznost i strahopoštovanje prema odgovornosti i uzvišenosti poziva ostavljaju snažan dojam na sugovornika.
Svetost se ostvaruje malim stvarima
„Nije kriza poziva nego je kriza odaziva“, govori 20-ogodišnji Branimir Jagodić iz župe Bl. Alojzija Stepinca iz Duge Rese, prepričavajući svoj put do bogoslovije. Sve je počelo 2011. godine na Svjetskom susretu mladih u Madridu, no tada, priznaje, tomu nije pridavao pretjeranu važnost. Susreti i duhovne obnove za mladiće koji razmišljaju o svećeničkom pozivu, intenzivno promišljanje i molitva, pa čak i prve ljubavi, dovode Branimira do prekretnice u njegovu životu – nedjelje Dobrog pastira i Hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u zagrebačku katedralu. „Tijekom molitve za svećenička zvanja osjetio sam, kako to naši duhovnici vole nazvati, 'sveti nemir'. Srce mi je počelo ubrzano kucati“, prisjeća se Branimir. Odlazak u bogosloviju nije bio njegov prvotni plan.
Htio je biti liječnik i pomagati ljudima, a upisao je i uspješno završio 1. godinu na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Ustraje li u pozivu, pomagat će ljudima na jedan drugačiji način, služeći u radosti predanja i Evanđelja.
Put do bogoslovije Josipa Brnadića samo je naizgled bio jednostavniji. Taj 19-ogodišnji župljanin župe BDM Snježne iz Kamenskog za vrijeme pohađanja Nadbiskupske klasične gimnazije boravio je u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Kako kaže, nije bilo nimalo lako kao dijete doći u velik grad iz manje sredine, živjeti bez roditelja i uklopiti se u novo društvo. Svetost se ostvaruje malim stvarima i Josip to vrlo dobro zna. Zato je i sakristansku dužnost koja mu je bila povjerena u sjemeništu revno obnašao.
Ista dužnost, smatra Josip, bila mu je nit vodilja na putu do bogoslovije. U odluci ga je podržavao i duhovnik sjemeništa vlč. Ivan Grbešić. „On nam je uvijek bio na raspolaganju i uvijek je znao pronaći prave riječi koje bi nas ohrabrile.“
Upravo duhovnici i odgojitelji imaju veliku, značajnu, često i ključnu ulogu u formiranju mladića na putu prema svećeništvu. Ivica Cujzek, novoimenovani prefekt i odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu ističe nekoliko bitnih točaka u formaciji bogoslova. „To su duhovna, ljudska i intelektualna dimenzija. Nastojimo odgojiti bogoslove kako bi jednog dana bili svećenici po Srcu Isusovu, Božji svećenici“, naglašava Cujzek.
Oni se ne školuju za nekakve posebne ljude, nego za svećenike koji će ići narodu, živjeti s njima i nositi radosti i tegobe naroda. „Mi koji smo bili u narodu znamo da narod treba svećenike, a ne glumce“, zaključuje Cujzek.
Elektrotehničar pa bogoslov
Da je osim podrške duhovnika važna i potpora obitelji svjedoči Ante Mateša, 19-ogodišnjak iz župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu. Kad je bilo najteže, ona je podizala, uspravljala i poticala na ustrajnost. Još odmalena volio je ministrirati, biti za oltarom i na taj način biti bliže Kristu. Želio je doći u sjemenište, ali upisao je opću gimnaziju u Karlovcu. Bilo je to providonosno jer je upravo tamo shvatio da valja slijediti svoje srce, inače bi život bio promašena stvar.
I Antin vršnjak, Petar Badrov iz župe Bl. Alojzija Stepinca, Bestovje-Novaki-Rakitje u djetinjstvu je bio izrazito vezan uz Crkvu. „Svoje vrtićke dane proveo sam kod sestara karmelićanki u Strmcu“, prisjeća se Petar. Priznaje da se u osnovnoj školi malo „pogubio“, no zahvaljujući vlč. Božidaru Cindoriju, započinje u župi voditi vjeronauk za krizmanike. Tek je tada shvatio koliko ljudi trebaju svećenika, čovjeka koji će biti jednak njima, a opet znati prenositi Kristovu riječ, Radosnu vijest.
Ponizan u svojim nastojanjima Petar zna da ga jedino Krist može učiniti svetim svećenikom, a vrijeme provedeno u bogosloviji jačat će ga u ljubavi prema bližnjemu i učiti kako služiti Bogu i čovjeku. I to sve usprkos izazovima s kojima se današnji bogoslov susreće. „Biti danas bogoslov mnogo je teže nego što je to bilo prije. Ali to nas ne opravdava da činimo zlo, da padamo pod kušnjama. Svaka kušnja nas osnažuje kako bismo znali pomagati čovjeku u potrebi i svojoj braći u bogosloviji.“
Elektrotehničar pa bogoslov. Tako se ukratko može predstaviti Marko Nimac, 20-ogodišnji župljanin župe Blagovijesti – Navještenje Gospodinovo sa zagrebačkih Vrbana. Informatika ga je oduvijek zanimala pa je upis u I. tehničku školu Tesla bio sasvim razuman i logičan potez. Nakon srednje škole, Marko je otišao i korak dalje – postao je student Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.
Barem nakratko. „Na kraju prve godine, nakon što sam položio ispite, nešto me kako bih rekao 'opralo'. Rekao sam: 'Ja ne mogu nastaviti studirati elektrotehniku, to nije ono što me ispunja, to nije za mene.'“, svjedoči Marko. Odluka je pala, primio se knjige, položio višu razinu državne mature i upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Nije bio siguran hoće li ga upisati kao laik ili kao bogoslov, no dvojba je bila riješena ove jeseni.
Uključujući 20 novih, zagrebačka bogoslovija sada broji 79 mladića, a za koji tjedan četvorica kandidata Zagrebačke nadbiskupije primit će sveti red đakonata. Bračni ili svećenički, poziv uvijek raduje, kuša se i posvećuje. Pred Branimirom, Antom, Josipom, Petrom i Markom je najteža utakmica. Oni će je zaigrati, jer u suprotnom nemaju se čemu nadati, za što se boriti.
Razgovarao: Davor Trbušić
Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/narod-treba-svecenike-a-ne-glumce
Post je objavljen 03.10.2014. u 12:57 sati.