Već se nekoliko godina priča o tome koliko je svinjska mast dobra i da je nepravedno zapostavljena. Zadnje je što sam pročitala jest intervju s Anitom Šupe iz Večernjeaka u nedjelju. Ona je nutricionistkinja koju ove novine nahvališe, a diplomu je zaradila na prestižnom sveučilištu u Göteborgu u Švedskoj. Ona je tako zagovornica paleoprehrane, zvane još i LCHF. Neke stvari koje je rekla su mi sasvim u redu, primjerice ovo – ne salame i hrenovke već čisto meso, ne riblje štapiše već pravu ribu. Ovo je naime nešto što i sama već jako dugo ponavljam svim članovima obitelji mesojedima, ali me uopće nisu doživjeli, dok sad ovo nisu pročitali. Pa, dobro, ako tako mora biti…
Ovo me vraća na dane iz mog djetinjstva kada su moje bake i djedovi redovito koristili mast. Također, svi redom su u poznijim godinama imali problema sa srcem. Bilo je tu srčanih udara, visokih tlakova pa i tumora. Laka im zemlja jer napatili su se. Nemojte me krivo shvatiti. Nisu jeli samo mast. Jelo se tu doista mnogo, mnogo mesa. Prije svega svinjetine. I mnogo, mnogo slanine koju ova nutricionistica također hvali.
Znam i mnogo ljudi koji danas punom parom koriste svinjsku mast. Mnogo mojih rođaka, susjeda, poznanika. Bez obzira na žučne probleme, probleme sa želucem pa čak i krvne ugruške.
Nekako i sam pogled na svinjsku mast mnogo toga govori, barem meni. Nešto onakve strukture kao da je stvoreno za začepljavanje krvnih žila. Također, opet se vraćam u djetinjstvo. Nakon svakog posjeta bakama i djedovima imala sam probavnih problema i to i prije nego sam došla kući.
Post je objavljen 02.10.2014. u 13:57 sati.