Marketing
14 mjeseci bez tebe
Znaš sine, mislila sam da neću više pisati, ali fali mi neizmjerno ovaj susret sa samom sobom. Ti si u mojim mislima dan i noć, gdje sam ja tu si ti, ovako samo pokušavam izraziti blizinu koja nas spaja, daljinu koja nas dijeli. Tko bi to uopće mogao razumjeti? Tko bi mogao pojmiti kako se osjeća majka koja je izgubila dijete? Samo oni koji su to doživjeli znaju, samo oni razumiju. Daleko sam sine, od kuće, od tvog doma, ali u mom srcu ste svi. Ja sam živjela za vas i zbog vas, vi ste bili moja snaga i radost. Tvojim odlaskom moj svijet se srušio, trećina mene više ne živi na isti način. Ostala je neka rana, ostalo je nedorečeno, nedočekano, nestale su nade i snovi o tvojoj ženidbi, tvojoj djeci koju nikada neću pomilovati i stisnuti u naručje. Boli to sve sine, a ja sam još i obitelj napustila. Previše se toga nakon tvog odlaska dogodilo, nikada nisam milila da ću otići, ali morala sam da sačuvam svoje zdravlje. Kad već moram živjeti, nitko me neće više ponižavati, ne mogu nikome dozvoliti da gazi po mom dostojanstvu. Ako sam izgubila tebe, ako moram živjeti, onda ću to pokušati odraditi s ponosom i dostojanstvom. Tvoja braća i tata su sve što imam, oni su razlog zbog kojeg još postojim. Daleko su od mene, i ti si daleko, ali ja ovako lakše podnosim odvojenost. Njih viđam povremeno, za susret s tobom moram čekati i tako čežnja i žudnja za tvojim zagrljajem postaju nekada nepodnošljivi, pa opet krenem i tako u krug. Ja znam sine, ja osjetim da si tu negdje...tvoja duša živi, ja znam da ti meni daješ snagu kad padnem, ne može se ta ljubav nikada uništiti, to je ljubav koja živi u vječnosti. Volim te sine, nesebičnom majčinskom ljubavlju...to nam nitko ne može ukrasti...iako te ne mogu zagrliti, mogu te voljeti istim silinom kojom sam te oduvijek voljela. Dok majka ne stigne leti onaj naš lepršavi, nevidljivi u visine.
Post je objavljen 01.10.2014. u 19:05 sati.