U zadnje vrijeme nisam sasvim svoj. Došao sam do toga da se ujutro pogledam u ogledalo i pitam se da li ću danas to biti ja?
Desio mi se niz slatkih upoznavanja, ali ništa za stalno i ozbiljno. Uglavnom je naravoučenje priče da me te osobe vide kao ultimativnog prijatelja, uloga od koje sam se opekao od srednje škole i koju ne mislim ponavljati.
Biti najbolji prijatelj Lee Marohnić od prvog do četvrtog srednje je bio ogromni gubitak vremena i živaca no kako je rekao Kennedy "greška nije takva sve dok ju ne propustiš popraviti". A ja si tepam da sam naučio nešto iz toga.
Možda će se činiti bezosječajno ili robotski, ali to je način samoobrane od cura koje se vide s nekim drugim, ali baš tebi žele ispričati svoje tajne.
Jer ti tako dobro slušaš i razumiješ.
Uhvatilo me nespremnog i bez upozorenja. Slušao sam ju mjesecima. Na telefonu, uživo, na kavi, uz cigaru, na izletu, tijekom izlaska/zalaska sunca. Ni okrenuo se nisam, a postao sam taoc štokolmskog sindroma. Totalno sam se uživio u njene patnje i počeo maštati da sam upravo ja onaj koji će ju dovesti na svijetlo. Podignuti i osoviti na noge.
A onda će ona uvidjeti plemenitu gestu i pasti meni u zagrljaj. Čak dok ovo pišem ne mogu vjerovati da je racionalna duša poput mene mogla pasti na takvu umnu zamku. Postavljena samome sebi!
I tako me povukla bujica njenih osjećaja koji su prešli u mene.
To je razlog zašto volim više biti sam, jer skupljam vaše osjećaje kao vi čičke tijekom šetnje po livadi. Najbolje je to prikazano u "Legendi o 1900" kada Pijanist objašnjava zašto ne može pristati u New York. Već i ovako je teško osjećati svo 2000 putnika plus osoblje tijekom svake plovidbe.
Kad sam pogledao tu scenu bilo mi je jasno da je to razlog zašto bi se preselio na selo. Da bude moj broj s tucetom duša umjesto ove rijeke ljudi koju gledam svaki dan pod balkonom.
Jučer sam po drugi put precvikao komunikaciju. Prvi put je bilo neuspješno jer mi je nevjerovatno nedostajala. Jučer sam pak osjetio da je neugoda situacije prerasla ugodu pa sam odlučio stati na loptu i tepati da ću se zauzeti za sebe. Ako te ono što voliš raditi ne uspijeva oraspoložiti već imaš fiksnu ideju treba početi djelovati. Nitko ne vrijedi toliko da se prestaneš radovati ljepotama ovoga života.
Treba stajati iza riječi koje si dao samom sebi inače se prestaneš poštovati, a to je uvijek opasno. Inače, kako će te poštovati ona?
Kad sam obavio razgovor, priopčio odluku, objašnjenje koje bi svako s malo empatije shvatio i pritom zatvorio mobitel, preplavilo me oduševljenje i zaspao sam snom bez grižnje savjesti.
Sad objavi da okrenemo novu stranicu.
Post je objavljen 01.10.2014. u 11:56 sati.