Emocionalno odrasteš, nekako u jednom danu, npr. tijekom jednog dana, ili recimo prije vikenda i sad tako "velika" sjedim i nemam neki zaključak, osim da izgovore i ovako mogu pronaći. Ovako velika.
Srijeda može biti tmuran i pretežak dan. Jedino oprane zavjese veselo mirišu. Odlučila sam da više naprosto ne volim ljeto, smrzla sam se ove godine jednostavno u njemu, Iako je bilo prepuno emocionalnih dostignuća. Krahove i padove više cijenim. Logično bi bilo da te ojačaju. Ja od njih pravim nove slojeve zaštite.
Nisam više spremna da dijelim sebe na tisuću i jedan dio. I prisila me strašno plaši. Ni misli ne dijelim, ako ne želim. Nekad volim da je sve moje. I budem bezobrazno sebična.
Iznenađena sam rezultatom. Ovog puta nije trebalo da boli. Mene je ipak nešto duboko presjeklo. Negdje u onim sićušnim mišićima oko srca, zabilježeno je prvo izumiranje. Mali dio, žal za onim prvim treptajima.
Napravićemo nove.
Izgraditi druge.
Odrastem za dan i vraćam se istom brzinom. Slijedeći put trajaće duže, biće kvalitetnije. Trudim se da se emocionalno ne prostirem previše pred drugima. I od mene se nekad očekuje dio racia. Ali biće dana za to. Biće i tih dana pustinje kad ću se zatvoriti duboko u sebe. I ništa, nikome neću moći dati. Čak ni tebi. Nikakav you tube link, neće pomoći. Pustiću poruku da je sve u redu. I spavaću u svom zaštitnom omotaču.
Miriše još uvek zavjesa.
Post je objavljen 01.10.2014. u 08:30 sati.