Kažu da su najbolje stvari u život uvijek one koje dođu spontano (osim spontanog pobačaja, naravno).
Budući da se i meni dogodila jedna spontana stvar red bi bio podijeliti je na ovim opskurnim 'SPIG' - ovskim stranicama. O tome ne da nikad nisam razmišljao nego sam uvijek mislio da se običnim smrtnicima takve stvari ne događaju. Ovakvu čast stvarno nisam mogao zamisliti.
Sretan kao prasac, a šta'š pričat?
Naime, moja draga Marinče, inače profesorica hrvatskog jezika u sklopu eksperimentalnog programa za 2. razred srednje škole odlučila je uvrstiti jednu pomalo neobičnu i prilično neistraženu temu. Tema je to koja je dosta marginalizirana, ali eto tu je, postoji, mnogima služi kao ispušni ventil, ponekima kao odskočna daska, poneki samo dijele komadiće svoje intime, poneki otkriju da posjeduju talent za koji nisu ni znali da ga imaju, poneki odustanu prije nego i započnu, nekima je to poligon za izbacivanje svojih bolesnih frustracija, nekima bijeg od samoće ...
Nekima, pak (za hokej ahahaha ... humor i to loš. glup i samo meni zabavan) služi samo i jedino kao sredstvo za izbacivanje nekoliko trilijuna megatona pozitivne energije. Krško pozitivne energije. Etna radosti. Vezuv sreće. Pirotehnika Mirnovec zadovoljstva, švercana zelena petarda kod čika Laze ushićenja, Fukušima ... a da, ajmo sad ...
Dakle, tema koju će Marinče obratiti su blogovi i mišljenja smo da će djeci to sigurno biti zanimljivo i poučno.
Radnim kolegama je rekla o čemu se radi i ideja je pala na plodno tlo.
Da, upravo tako, kao što vjerojatno pretpostavljate, onaj introvertirani, dosadni, nezanimljivi, nedruštven, nelijep, naočit, čudan, netalentirani, poluludi Maurice Spigorovsky (joj, što mrzim ljude koji o sebi pričaju u trećem licu. To je neka vrsta kompleksa i preuveličanog mišljenja o sebi samom - u zadnjoj emisiji NU2 gost je bio oni dr. Kujundžić i u jednom trenutku malo mu se omaklo, a Stanković mu je trenutno rekao da to izbjegava jer da ljudi to baš ne vole), dakle, ja, odnosno ovaj moj skromni i poučni pupoljak od bloga uvršten je ni pet, ni šest već u - školski program.
IZBACI ULJEZA!
Matoš, Krleža, Sartre, Spigorovsky, Pupačić, Beckett, Marulić, Ludlum, Hemingway.
Točan odgovor je - Ludlum, naravno, ovi svi drugi su uvršteni u školski program.
A ni za Paula Coelha nisam siguran.
E, moj Kveljo ...
To ne da je čast nego nema adekvatne riječi u našem jeziku koja bi tako nešto opisala ( štajaznam, ne može biti 'reminiscencija' kad je to nejasno sjećanje, a još manje 'rekonvalescentnost' kad to označava oporavak od bolesti, nije ni 'nebnica' kad je to hrvatski izraz za natkrovlje ili baldahin ...)
Luda kuća!
Marinče me još pitala da li bih bio voljan doći kad bude održavala taj sat.
Sve se nešto mislim ...
Post je objavljen 29.09.2014. u 23:59 sati.