Od 26. do 28. rujna održao se u Okučanima IX. duhovni kapitul Zagrebačkoga područnog bratstva Franjevačke mladeži.
Mi iz zagrebačkih bratstava smo se okupili na Glavnom kolodvoru, uprtili prtljagu vrijednu dva tjedna i dotuckali se do Okučana. Nakon dolaska, poharali smo tacne s kolačima (putovanje umara, ljudi moji
) i ugodno se smjestili. Župnik župe sv.Vida fra Mario uputio nam je uvodnu riječ i pozdravio sve prisutne. Uslijedile su krunica i misa, pa večera te rad u unaprijed određenim skupinama. Svaka je skupina imala ime po određenoj osobi iz života svetog Ljudevita, koji je uz svetog Franju naravno, bio centralna figura kapitula. Poneseni samim glesom kapitula koji je uzet iz Lukina evanđelja koje poziva na življenje poniznosti u vlastitu životu i život u jednostavnosti i skormnosti, počeli smo raditi. Rad se pokazao vrlo inspirativnim i nevjerojatnim i jako me se dojmio. Budući da sam došla (nota bene!) kao jedini član svojeg bratstva (makar je bio i d.as.) već sam se osudila na tri dana sjedenja u kutu sa slušalicama u ušima. Kako sam u krivu bila
! Ne znam postoji li dovoljno stilskih figura, dovoljno širok rječnik da se objasni kako je bilo među tolikim mladim ljudima koji iskreno žele slijediti Krista po primjeru svetog Franje. Kada ljudi u prepunoj dvorani mole Večernju, kada se moleći svi držimo za ruke… osjećaš se nepobjedivo
.
Da se vratim na ovozemaljske brige i informacije. Svi smo spavali u osnovnoj školi, koju je ravnateljica saznavši da je za Framu ustupila cijelu. Bili smo podijeljeni u učionice. Vrpoljili smo se na podu svi zajedno i uspjeli nekako zaspati kako bismo se pripremili za sutrašnji dan. Program je izgledao ovako: ustali smo se u 7 (točno u 7 svi zajedno, nitko se nije probudio prije, nitko
), izmolili časoslov, doručkovali, imali inspirativo predavanje fra Marka, d.as-a Frame Čakovec koji je govorio da služba u bratstvu ne smije biti teret ili funkcija, što nam je bio motiv daljnjeg rada u skupinama. Imali smo predavanje nacionalne bratske animatorice s. Zvjezdane Kovač o životu svetog Ljudevita, opet smo radili u skupinama, ručali te otišli svatko u svoju radionicu: u posjet zatvoru u Novoj Gradiški, u posjet komuni u Ivanovcu, u posjet staračkom domu i u radionicu u školi.
Mene je zapala radionica u školi koju je vodila Iva Burazin, koja se nedavno vratila s jednomjesečnoga volontiranja u Ruandi. Podijelila nam je svoje iskustvo Afrike i što je sve tamo doživjela. Teško je sažeti što me se dojmilo najviše, ali je jedna slika posebice ostala: Afrika je mnogo više od onoga što se čuje i piše u vijestima. Svakomu je najpotrebnija pažnja i iskren i otvoren pristup. Nakon radionica, otišli smo na misu. Poslije mise i večere, uslijedila je predstava o životu svetoga Franje u izvedbi Frame Koprivnica. Predstava je dobila višestruke ovacije, a mi smo otišli na spavanje sretni i nasmijani
.
Nedjelja je bila kruna našeg kapitula. Na svečanoj misi su mladi iz Frame Okučani dali svoja prva obećanja (čestitke još jedanput
). Poslije mise smo zapjevali, čak smo i kolo zaigrali (točnije, drugi su kolo igrali ja sam se pravila da znam korake
) i otišli na čorbanac koji zaslužuje posebnu dugačku odu. Bio je to jako lijep i šarolik oproštajan dan.
Pouka kapitula: svi smo braća i sestre. Ako mislimo da nemamo ništa, moramo se sjetiti da po Gospodinu imamo jedni druge. A na kraju dana to je sve što nam treba
.
Post je objavljen 29.09.2014. u 12:14 sati.