Luy je polako došao k sebi. Bio je gol na krevetu, okrenut potrbuške. Podigne glavu te ustane s kreveta. Sjeo je. Poderana odječa bila je razbacana po pod. Bilo mu je hladno.
Pokupio je stvari i obukao što je mogao. Još je bio lagano ošamućen dok se oblačio. Legao je na krevet i čekao da opojno sredstvo prestane djelovati.
Znao je da će ga Mogul ponovno pretražiti. I da će pronaći napitak. Znao je da će mu stari sve reči. Ali oni nisu znali da on zna što treba napraviti kako bi sačuvao tajnu.
Ustao je s kreveta i došao do prozora. Oblaci su već prekrili mjesec i mrak je zavladao. Mir i tišina. Sada je pravo vrijeme. Došao je do kreveta i podigao madrac. Uzeo je nožić ostavljen tamo dolje. Spustio je madrac i približio se prozoru.
Nožićem je lagano iscrtavao liniju koja je odvajala dvije cigle. Povukao je jednu i izvadio je. Zavuče ruku u rupu i izvadi prozirnu bočicu ispunjenu gustom, smeđom tekućinom. Nasmijao se. Opet zavuče ruku i izvuče još jednu. Smiješak je postao iskreniji i snažniji.
Vratio se do kreveta i sjeo. To je to. Vrijeme je. Jednu bočicu spremio je u unutarnji džep gaća a drugu otvorio i iskapio do dna. Topao, sladak , sočan okus fine čokolade zavladao je njegovim ustima. Blaženstvo ga je preplavilo do dna. Srce mu obavije toplina. Zatvorio je oči i misio da leti. Osjetio je kako mu se ruka spušta i bočicu kako sklizne iz nje. Nije začuo tresak. Ostao je ležati na krevetu, blago paraliziran.