Naše životno putovanje započeto rođenjem je usmjereno uvijek samo naprijed. Bez obzira na osvrtanje, nikada se ne kreće unazad…
Kad vid i sluh me ostavljaju
I suze cure bez razloga
Pa još se smiješi nemoć pokreta
Navještaj je kraja bez povratka
Grlim tad sjećanje prošlosti
Za nadomjestak stvarnosti,
A prošlost je bivala Život moj cijeli
Od igranja u prašini
Do tegoba u slabini …
Krhku zbirku uspomena
U tišini žmireći
Nijemo gledam snatreći
Kako smo u dvoje
Dugovječne dane moje
Našom ljubavi bogatili ..
Smjernom ljubavi, koja život budi
I plemeniti smisao postojanja nudi
U združenju muža žene
Sa dva srca duše jedne
U svem trajanju , nas kao ljudi
Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 28.09.2014. u 16:01 sati.