Pristala sam na otoke i svjetionike,
na tišinu koju trebamo,
jednostavnost koju želimo,
ljubav koju živimo.
Nosiš mi zalaske sunca pod plahte,
i sakupljaš rosu za umivanje.
Legneš me slanu i golu,
crtaš me tiho u smiraju.
Od neprekidnih poteza kista,
od uljanih sudaranja tjelesnih linija
u kontrakcijama ljubavnih utora
nastati će pjesma, glazba i slika.
Na osmatračnici kozmičkog kreatora
u okviru od zore i zvijezda, istine i uzdaha
ostat će tragovi podrške svjetioničkih muza.
Post je objavljen 28.09.2014. u 13:28 sati.