(mesar): Izvolite!
(snažna baba u džemperu, grubljeg lica, loše trajne): Vratine bi trebali!
(mesar): Nemamo nažalost.
(baba): Kako nema? Stalno reklamirate, ... mi smo iz Like došli danas samo po to!
(mesar) (sažalno): Au.
(baba): Da, eto da znate samo. Iz Like smo došli samo zbog vratine koju reklamirate.
(mesar): Stvarno mi je žao, da nešto mogu ...
(baba): Možete, možete, nađite negdje vratine, mi smo iz Like došli ovamo samo po to
(mesar): Stvarno nemamo više gospođo, ni gram...
(muž babe, kojem je neugodno, prilazi): Rekao je da nema, ajmo...
(baba): Iz Like! ...
***
Na dječjem rođendanu jeo sam prikladan spread i igrao se s ksilofon-keytarom koji sam joj kupio i nekim
hibridom između slona i lota 6/45 s lopticama koje nošene stupom zraka iskaču na vrhu,
primijetio sam da bih se s time mogao igrati satima, stavljajući loptice na jednu rupu, hvatajući ih kao Suzana Mančić odozgo
kad sam odlazio, čučnuo sam pored malog djeteta da je pozdravim, a malo je dijete prislonilo svoje čelo na moje, i držalo tako dugo, a onda još
i ugnjezdilo nakratko glavu uz moj vrat, kao da se želi uvući u školjku, i
zabalavilo me obilno po ruci, što me sve
prilično raznježilo i
učinilo ponosnim
***
U gradu sve vrvi od ljudi, piva, housea, mesa, dima.
Sjeo sam na piće i osjećao da još nisam saživio,
da mi je nutarnje nešto sve razapeto između prethodne i iduće faze,
da ne zadovoljavaju u potpunosti stari obrasci
da još pomalo žuljaju predstojeći
sve je nekako kvantno, i postoji i nepostoji
***
Kebab je čak i malo bolji u tortilli nego u lepinji, jer manje kruha lakše sjeda na želudac.