Pregled posta

Gradići južno od Pariza

Kao što sam već komentirao, bicikliranje gradićima i selima južno
od Pariza je primordijalni gušt. Počeo sam polako pronalaziti
staze uređene za to. Jedna od njih vodi od Gometz do Limours. Počinje
ovako:

Kao što piše, to je bivša linija vlaka do Chartres. Dobro da su napravili
taj put, jer je glavna cesta dosta neugodna i nije mi se baš išlo njom. Ovo
je sasvim ugodnih 5 km:

Pogled na Limours sa starog pružnog mosta iznad grada:

Nakon lagane, ugodne vožnje, dođe se do ronda sa spomenikom palima u Velikom Ratu
(1. Svjetski rat). Pošto je 100 godina od početka tog velikog klanja,
obratit ću pažnju na te spomenike u okolici, zanimljivi su.

Centar grada s lijepom crkvom i vijećnicom:

Vijećnica:

U nekim ulicama naiđe se na bijedne kućerke, khm:

Jedna od prilaznih ulica prema centru:

Zanimljivo mjesto za sjedenje ima ovaj tip desno u centru slike:

Lijepa zgrada pošte:

Na rubu grada je i ova zanimljiva crkvica. Ortodoksna, ali neke
roman-orthodox orijentacije:

Krenuo sam prema Les Molieres, jedan im očito nije bio dosta:

Jednostavna seoska crkva, baš kako treba:

I još jednostavnija vijećnica. Skromni neki ljudi, mislim da bi mi se
svidjeli.

Tipično raskršće, počela su mi se miješati, koliko su slična, i često stanem
i mislim si "čekaj, tu sam već bil!":

Idući spomenik poginulima "pour la Patrie" u Saint Remy:

Centar gradića:

Krenou sam prema Platou (to je stotinjak metara iznad nivoa doline rijeke
Yvette), također spomenik, na rubu šume, ovaj puta iz 2. Svj. rata:

Ovjekovječena Francusko-Ruska comraderie:

Neki drugi gradić na Platou, stara župa nasuprot groblja:

Jaki zidovi, nema što:

Na groblju zanimljiv spomenik:

Spomenik spaja 1. i 2. Svj. rat, zanimljivo je da je samo jedan, i to afrikanac,
poginuo u 2. svj. ratu?? Također, zanimljivo je spominjanje i "ostalih konflikata
u Sjevernoj Africi", nisam to još vidio, a ginuli su Francuzi i tamo, još kako!

Možda su seljani izabrali pogrešnu stranu u 2. Svj. ratu pa nemaju spomenike?
Stvarno čudno, obično se iza takvih stvari kriju zapetljane i ne baš lijepe
priče. Pobjednici pišu ... ne samo povijest, nego i postavljaju spomenike. Tako
je vjerojatno i ispravno. Mislim, nije lijepo kad netko pogine za ružnu stvar, bilo
dobrovoljno ili kao prisilni regrut, ali onda to i slaviti, bilo bi malo previše. Zapali
svijeću i šuti. To me čudi kod nas, da moramo voditi rasprave s gubitnicima, ili
njihovim (pra)unucima. Mislim, čemu to? Što bi oni sad htjeli? Ti ljudi su bili,
ginuli za neke ideje koje su otišle na smetlište povijesti s njima, i nema ih. Na
sreću. Nije da su oni koji su pobijedili bili baš zlato, bili su prokleti psi rata i
najčešće bagra najniže vrste, kakva obično ispliva na vrh na tuđoj nesreći. Ali
mislim da mi je ipak draže živjeti u svijetu u kojem je fašizam, zajedno sa
nacizmom i prirepcima im, izgubio rat.

Još jedno raskršće, hm, tu sam stvarno već bio...

Ovaj se preziva(l) Tahi? Gazda sam i to bum pokazaf!

Kmetovi su valjda tu živeli:

Davno bilo:

Malo se zaraslo u šumu od tog vremena:

Malo jače se zaraslo u šumu:

Čudno je vidjeti crkvu koju je preuzela šuma, mislim da sam prethodnu vidio
na samom jugu Tajvana, ne u šumi nego pretvorenu u rasadnik...ali da se to ovdje
desi...mora da je posjed ostao prazan. Sigurno isto neka teška priča.

Idem dalje. Idući gradić, ovaj na brdovitom terenu:

Da, tu sam već bio, Chartreuse, ovaj puta sam ušao odozdo, evo pogleda unatrag:

Još jedna centralna točka iz nekog od okolnih gradića, već mi se stvarno miješaju:

Ovo što sam pokazao su tipična mjesta južno od Pariza, nadam se da ste dobili ideju
kako to izgleda.


Post je objavljen 27.09.2014. u 20:19 sati.