Zar stvarno ne smijemo ovdje na svom javnom dnevniku (blogu) biti ono što jesmo inače (iskreni) samo zato što pojedinci misle da je ta istina laž.
Da, ja pišem pisma osobi koja je nekada bila moja s kojom sam dijelila i dane i noći i nije me sram priznati da sam na podmukli način saznala da ima ženu i malo dijete a bio je sa mnom više nego s njima, da to je istina i ja od istine ne bježim kao što većina bježi od svoje. Da, moja je greška što sam ga zavoljela, što ga i nakon toliko godina još uvijek volim onako kako se voli ne zbog onoga što sada ima, a to mnogima nije jasno.
Napadajte me zbog istine koliko god vam drago jer nitko mi od vas ne može zabraniti da pišem pisma osobi koju nikada ma koliko god pojedini smatrali da sam luda neću prestati pisati jer on je jedina osoba koja me uistinu poznaje i nema ništa protiv da mu pišem jer zna da ćemo se jednom negdje sresti i nadoknaditi sve što nismo mogli jer moj razum je bio jači od srca onog trenutka kada sam ga molila da se vrati ženi koju i dan danas vara a ona to trpi jer ne želi izgubiti bogatstvo koje meni nikada ništa značilo ne bi jer ako nekoga iskreno voliš onda ga voliš zbog njega samoga a ne zbog svote na bankovnom računu.
I da medalja uvijek ima dvije strane, a istina je samo jedna a ja ju znam i ne ne krijem istinu nego je dijelim javno samo zato jer ne bih željela da netko napravi krivi potez kao što sam prije dosta godina napravila ja i sada mi je samo ostalo da pišem riječi osobi koju neću nikada prestati voljeti a iskrenost mnogima smeta.
Post je objavljen 27.09.2014. u 22:01 sati.