Marketing
Dvaput je dvaput, pa makar i glupost bila
Listajući web portale naših uvaženih svenacionalnih dnevnih novina Jutarnjeg lista i Večernjeg lista, u jednom danu naiđem na dvije gluposti:
Članak iz Jutarnjeg lista, 24. rujna 2014. možete pogledati na sljedećem LINKU.
Članak iz Večernjeg lista, 24. rujna 2014. možete pogledati na sljedećem LINKU.
Prvo što mi je palo na pamet jeste da se na te notorne gluposti ne treba osvrtati, ali sam onda vidio brojač ispod jednog članka koji kaže da je taj članak pogledalo skoro 50 tisuća čitatelja. Zastrašujuće je kako se gluposti brzo šire i nailaze na interes čitateljstva.
Metodologija je jednostavna. Napisati zvučno-strašni naslov, po mogućnosti dodati sliku djeteta (izazivanje empatije) te koristiti teške riječi kao što su otrovi, opasnosti, bolesti i slično. I što će radoznali čitatelj, kojeg smo navikli samo na strašne i još strašnije vijesti, nego otvoriti i pogledati. Jedna novina, druga novina, stotinu puta ponovljeno isto, pa makar i notorna glupost bila, i eto nam neželjenog efekta.
Postavljam si pitanje imaju li urednici tih novina imalo odgovornosti prema onome što pišu, znaju li oni da među čitateljima imaju i stručnjaka koji znaju što god o toj temi? Kako tim i takvim urednicima i novinama vjerovati kad nas lažu na ovako običnim svakodnevnim stvarima - a samo da bi bili čitani i prodani?
O toj poznatoj metodologiji manipulacije javnosti pisao sam u postu: Otrovi oko nas, pa ako koga od čitatelja ovoga bloga zanima detaljnije, može pročitati na sljedećem LINKU.
Cijelu priču o poli(etilen teraftalatu) i PET ambalaži, što je to PET, kako se ambalaža proizvodi, gdje i kako se koristi te sve detalje o toj vrsti plastike napisao sam u postu: PET ambalaža: da ili ne? kojeg možete pročitati na sljedećem LINKU.
Također, vrlo detaljno sam obradio i bisfenol A, odnosno BPA u postu Bisfenol A (BPA), pa cijelu priču o toj kemikaliji , kako se upotrebljava u industriji hrane i pića te sigurnosnim aspektima upotrebe čitatelj ovog bloga može pročitati na sljedećem LINKU
I na kraju, dodati ću nekoliko natuknica:
- otkud u plastici koja se sastoji od ugljikovodika - dakle u različitim oblicima spojeva osnovnih elemenata ugljika (C), vodika (H) i kisika (O), tako opasne karakteristike.
- proces stupnjevite polimerizacije dobivanja poli(etilen teraftalata) u stručnim knjigama prikazuje se ovako:
Prvi stupanj:
Drugi stupanj:
- strukturna formula polikarbonata (PC) koji se proizvodi od bisfenola (A) (BPA) prikazuje se ovako:
Izvor za prikaz strukturnih formula:
Z.Janović: Polimerizacije i polimeri; Sveučilište u Zagrebu, 1997.
Gdje se tu vide teški metali, opasni otrovi i slični spojevi kojima nas novinari, urednici i ti kvazi istraživači plaše?
Valja reći da se u procese polimerizacije raznih plastika dodaju aditivi kao omekšavala za finalni proizvod, a to su sljedeći ftalati: dialil-ftalat (DAP), benzil butil-ftalat (DBB) - OPASAN, dibutil-ftalat (DBP) - OPASAN, bis(2-etilenheksil-ftalat) (DEHP) - OPASAN, dioktil-adipat (DOA), dioktil-decil-ftalat (DODP), dioktil-ftalat (DOP), trikrezil-ftalat (TCP) (o čemu više možete pogledati u Plastičnoj enciklopediji), ali oni se ne koriste u proizvodnji PET-a i PC-a, ali niti najčešćih plastičnih proizvoda s kojima se danas susrećemo od polietilena (PE), polipropilena (PP) ili npr. polistirena (PS).
Aditivi koji se dodaju tijekom procesa proizvodnje plastike, da bi plastika bila pogodnija za daljnju preradu doziraju se u količinama koje se mjere u ppm (part per milion - milijunti dio) ili ppb (part per bilion - milijarditi dio) te se tako male količine u gotovom proizvodu ne mogu niti registrirati. Pogotovo je važno naglasiti da je plastika stabilan materijal koji ne reagira sa svojim sadržajem (osim s nekim otapalima), ne degradira (pa zbog toga kvazi zeleni dušebrižnici je stalno napadaju), pa tako niti ne otpušta svoje sastavnice, ma koliko god one male bile.
Nekorektno je opasnosti određenih ftalata koji se koriste za omekšavanje npr. omota kablova, podnih obloga, automobilskih branika i slično, pripisivati ambalažnoj plastici koja se koristi za pakiranje hrane i pića. Da ne naglašavam da je tu zakonska regulativa vrlo oštra i dosljedno se provodi, stalnim kontrolama i u procesima proizvodnje, ali i kod gotovih proizvoda.
Te manipulacije opasnostima iste su kao i kad bi smo rekli da se čelik proizvodi u visokim pećima pri oko 800 oC, pa stoga pri korištenju metala može biti vrlo opasno i može doći do vrlo opasnih opeklina. I nije ovdje izrečena niti jedna laž, sve je točno, samo vrlo manipulativno povezano.
Moglo bi se još toliko toga nabrajati i argumentirano dokazivati kako se kvazi istraživači, novinari i urednici bave glupostima, kako manipuliraju svojim čitateljima i kako sve to skupa nema veze sa zdravom pameću.
Stoga, slobodno se koristite plastičnom ambalažom u koje su spakirana hrana i pića, ambalažu nakon što iskoristite odvojite u kontejnere za plastiku neka se reciklira te mirno spavajte.
Izvori podataka:
Jutarnji list: Opasna kemikalija povezana s astmom u 80 % slučajeva! Koriste se u proizvodnji plastike
Večernji list: Evo koliko je zaista opasno piti vodu iz plastične boce
Blog plastično je fantastično: Otrovi oko nas
Blog Plastično je fantastično: PET ambalaža: da ili ne?
Blog Plastično je fantastično: Bisfenol A (BPA)
Blog Plastično je fantastično: Plastična enciklopedija
Z.Janović: Polimerizacije i polimeri; Sveučilište u Zagrebu, 1997.
Post je objavljen 26.09.2014. u 20:20 sati.