Povijest o duhovnoj veličini skrivenoj u poniznosti sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog svakog se dana ispisuje u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici. Djela milosrđa prema svima, a posebno prema siromasima, ono je u čemu su bez premca već 169 godina. I to zahvaljujući sv. Vinku Paulskom, francuskom svećeniku, koji je još 1633. godine zajedno s Lujzom de Marillac osnovao družbu Kćeri kršćanske ljubavi kako bi zbrinuo napuštenu djecu, siromahe, bolesne, stare i zatočene.
Socijalno-karitativna i odgojno-obrazovna djelatnost milosrdnica u Hrvatskoj započinje 1845. godine, na inicijativu zagrebačkog biskupa, kasnije nadbiskupa i kardinala Jurja Haulika. Odmah po dolasku, sestre iz Frankopanske otvorile su školu za djevojčice i dječake, izgradile bolnicu – prvo manju pa onu veću u Vinogradskoj ulici. Ona im je, baš kao i učiteljska škola u Savskoj iz koje su izišle tisuće učiteljica, oduzeta za vrijeme komunizma.
Božja providnost je htjela da se neke učiteljice kasnije odluče za redovnički život, te oduševljene duhovnošću sv. Vinka Paulskog postanu dijelom odgojno-obrazovne djelatnosti sestara milosrdnica.
Najbrojnija redovnička zajednica na svijetu
S. Korona Cigić jedna je od 137 sestara koliko ih trenutno boravi na broju 17 u spomenutoj zagrebačkoj ulici. Kako kaže, ta je kuća ujedno i sjedište Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Zagrebu, jedne od sveukupno tri provincije u Hrvatskoj. U svijetu još postoje provincije u Bosni i Hercegovini, Argentini i Paragvaju, te dvije delegature, one u Italiji i u Bugarskoj.
Osim u sjedištu, sestre milosrdnice iz zagrebačke provincije svoju službu vrše i u župama, drugim samostanima, duhovno-obrazovnom centru u Lužnici ili u crkvenim ustanovama i institucijama poput Bogoslovije, Svećeničkog doma, Nadbiskupijskog ordinarijata i Filozofskog fakulteta Družbe Isusove. „Iskreno, kao djevojka nikada nisam razmišljala o redovničkom pozivu. Časna sestra me pozvala u zbor, iako nisam bila nadarena za pjevanje. Jako se dobro sjećam tog 13. srpnja kada mi je Gospodin šapnuo: 'Ti bi trebala biti sestra.'“, prisjeća se svojeg poziva s. Korona. Slijedio je odlazak u samostan, postulatura pa novicijat.
Takav je put svake sestre milosrdnice koja se priprema za posvećeni život. Djevojke koje žele stupiti u postulaturu moraju biti punoljetne, ali i tu postoje iznimke pa u samostan dolaze ranije, žive u zajednici i pohađaju srednju školu. Ulaskom u novicijat, djevojke postaju članice Družbe, uče i gledaju kako sestre žive. Tada pristupaju i prvim zavjetima koji se daju na 3 godine, zatim produžuju na 2, da bi se nakon 5 godina sestre doživotno zavjetovale na čistoću, poslušnost i siromaštvo.
Ako je zajednica u potrebi, sestre odlaze na studij. Najčešće se radi, objašnjava s. Korona, o teološko-katehetskom studiju, odgojiteljskom studiju ili pak studiju sestrinstva.
Doduše, njezin put nije bio tako konvencionalan. U vrtlogu Domovinskog rata, dvije je godine boravila u izbjegličkom kampu u Tirolu gdje se brinula za žene, pomagala djeci u obrazovanju, duhovno pratila i bodrila tristotinjak izbjeglih Hrvata. Bila je uključena i u program zdravstvene skrbi u organizaciji Caritasa, imenovana članicom uprave Provincije i provnicijalnom glavaricom, brinula za starce u sarajevskom staračkom domu. Konačno, izabrana u Vrhovnu upravu Družbe sestara milosrdnica, u kolovozu 2011. dolazi u Frankopansku.
Odgajaju najmlađe, liječe bolesne, hrane siromašne
Jutarnja molitva, misa i razmatranje daju snagu za sve što Gospodin svakodnevno stavlja pred njih. Prije svega to su odgoj i briga za 100-tinjak djece koja danas pohađaju Dječji vrtić sv. Vinka Paulskog. Malotko zna da je vrtić počeo raditi u ilegali jer im je sva edukativna djelatnost 1946. godine bila zabranjena. Na traženje roditelja 1975. sestre otvaraju svoja vrata i primaju djecu, a 1998. vrtić postaje službeno registrirana katolička odgojna ustanova.
„Primamo svakoga, a prednost imaju roditelji s više djece i oni slabijeg materijalnog stanja“, otkriva s. Korona.
Peripetije bivšeg režima nisu zaobišle ni osnivanje Ženske opće gimnazije. Kapaciteti Ženske realne gimnazije osnovane 1926. godine ubrzo su postali nedostatni pa sestre grade školu u Savskoj ulici. Unatoč jakoj želji sestara da njeguju katolički identitet u katoličkim školama, i ta im zgrada biva oduzeta. S demokratskim promjenama, sestre milosrdnice 1995. godine otvaraju Žensku opću gimnaziju u Gundulićevoj ulici. Danas, ističe s. Korona, gimnazija s pravom javnosti, pravima i obvezama kao i sve druge gimnazije broji 330 učenica.
Vinkovska duhovnost govori o Kristu čije se lice prepoznaje u osobi svakog čovjeka, a posebno u licu siromaha. Pučka kuhinja u sklopu samostana dnevno nahrani 80 do 120 ljudi, a k tome treba ubrojiti i obroke koji se dostavljaju potrebitim obiteljima.
„Ako nećeš za svoje, kako ćeš za drugog?“ postavlja pitanje s. Korona govoreći o sestrama koje se u Frankopanskoj nalaze na intenzivnoj njezi. Tih 19 sestara sada prima ono isto milosrđe koje su cijeli svoj život nesebično davale. Tik do samostanske crkve, nalazi se i spomen-zbirka Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog, u kojoj se čuva materijalno kulturno blago 169-godišnje povijesti Družbe.
Samo nekoliko metara od muzeja, samostan skriva još jedno blago. Zalog za budućnost i bolje sutra obećava 8 mladih djevojaka koje se spremaju nastaviti milosrdničku povijest. Nije puno, smatra s. Korona, s obzirom na stanje prije 50 godina kada su obitelji bile mnogobrojnije, a obiteljske vrijednosti nezakopane.
U tom duhu današnjeg vremena katkad se istaknu redovnice poput s. Terese Forcades, španjolske benediktinke koja je nedavno boravila u Hrvatskoj. „Te redovnice nisu shvatile svoj poziv, one ne poznaju svoju vjeru. To je protusvjedočanstvo“, kaže s. Korona.
U susretu sa sestrama milosrdnicama sv. Vinka Paulskog to nećete doživjeti. Isus je cilj i mjerilo svih njihovih misli, a služenje potrebitima u vremenu i mjestu u koje ih je Bog stavio poziv na svetost.
Razgovarao i fotografirao: Davor Trbušić
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
Post je objavljen 26.09.2014. u 13:33 sati.