Marketing
Narančasto
Promatram boju zalaska sunca na tvojim ramenima. Okrenut leđima, točno nasuprot mojih očiju, okupiran si tim što radiš.
Moglo bi sunce malo zbiti svoje zrake pomislim, taman toliko da i moje ruke stanu.
- I sutra će biti lijep dan - kažem - nebo je narančasto!
- Hoće - odgovaraš, pogledavši nakratko prema horizontu.
Slegnut, nastavljaš baviti se nečim što nisam ja.
Utonem u stolicu, promatram te, sada profilno...
Ruke su ti jakog stiska...
O da!
Okrzneš me krajičkom oka.
Primjetih...
- Samo nek' potraje! - čujem se kako izgovaram.
Uspravljaš se, fokusiram nagost tvog torza u jednom dahu.
Prilaziš...
Kako li se priroda divno smjestila u tebi!
- Trebaš ovo? - nudim ti majicu nehajno ostavljenu na stolici do moje.
Bože, koje ja gluposti govorim!
Pogledaš me prvo upitno, a zatim ti osmjeh zatitra licem.
- Neće trebati! - odgovaraš, odmjeravajući me uzdužno.
Sasvim si blizu nasupot mene. Promatram te u čudu.
Od kada sam ovako mala u usporedbi s tvojom visinom?
Smanjujem se još i više, tonem, propadam, dok obavijaš me narančasto...
Post je objavljen 20.10.2014. u 22:10 sati.