Puno hodam i promatram već odavno. Devedesetih sam primjećivao u kontejnerima smeća uz maršalove fotke i partizanske spomenice, jednu s čitljivim imenom i prezimenom, u sekundi sam otklonio ideju da bi mi bilo zanimljivo za post. Onda sam ignorirao očito namjerno uz smeće ostavljeno priznanje junaku ovog rata kojeg čak poznam iz viđenja. Još sedamdesetih sam raskrstio s idolima, osamdesetih apsolvirao "No more heroes".
Ne patim od prošlosti i žala za dobrim starim vremenima i ne znam zašto me ganuo ovaj pehar uz smeće, dame, prvakinje Hrvatske 2003. u elektroničkom pikadu. Pehari u ova cinička vremena jednostavno ne spadaju. Najveća greška je pohvaliti se nekim rezultatom, s većim guštom će ti se dobitničke barabe podsmjehnuti.
Lijep štand s kaktusima na sajmu cvijeća.