Samo sam ti htjela pričati, i to kako je ponekad dobro, kako više ne pijem ništa osim nekih bljutavih tekućina, kako sam sada zen. Rastu mi čak i zelene žabe ispod jezika, ponovno mi to, kažem, uspijeva. Iako mi tako dođe, opet ponekad, osmišljavanje mučilišta, sve bih nekamo izbacila kosti i želudac, najčešće tuđi, ponekad.
S praštanjem imam problema, ali taj sam ti dio prešutjela. Najviše sebi i ponajviše prije spavanja, no metodu kojom bih nas sustigla, one prošle nas, nju mi nisu ponudili. I još kupujem te stvari po pet kuna, evo knjiga neki dan, ili danas, ne znam koji je to dan bio niti jesam li izašla iz kuće.
Htjela sam ti reći da nekad nekoga čekam, osim ako sam i sada čekala nekog prošlog, ne znam, sada je već kasno vrijeme i muče me salda, zen promišljanja guše i evo sigurno sada zadnja cigareta.
Jesi vidjela kako su nam proširili omiljeno svratište? Sada se, kažem, možemo igrati da je neka godina u kojoj smo radile manje grešaka, i svi mi, a trebalo je.
Post je objavljen 23.09.2014. u 08:20 sati.