PERCEPCIJA
Analiziram ponašanje bebe.
Genijalac je po čistoći tijela, JA sam samo mentalni čistunac.
Beba opaža, ne oduševljava se, ne želi uživati, realno logično stvarno doživljava i mirno spava.
JA sve radim suprotno, opažam a ne vidim, mislim, oduševljavam se, želim uživati, svega mi je malo, punim tijelo, ne doživljavam ga.
Tijelo i JA jedan je prirodan doživljaj od pogleda i uvida, realno logično stvarno, svakog trenutka imenom percepcija.
Recimo tijelo X i JA Y u doživljaju smo neutralna nula.
Tijelo ulaže prostor točke, JA ulažem pažnju trenutka vremena, tako nas ništa ne košta u životu.
Objekt i subjekt su jedno u vakuumu, kao kada vrhom nosa dodirneš nos slike u ogledalu.
Tada umjesto opažanja i misli imaš samo misao i dovoljno je jasna da znaš što radiš.
Osjetila opažaju bez laži, no misli su varljive, jer se one formiraju od punjenja koje već postoji iznutra u krvi. Usporena krv nema brzinu prijenosa jasnih slika opažanja osjetila, tako tijelo ima mentalnog dvojnika imenom psiha.
Što je stvarno?
Sunce, nebo zvijezde, oblaci, sve u prirodi, dan i noć, ali je sve to realno i logično, zato doživljavam jasno stvarnim tijelom.
Što nije stvarno?
Uloge i maske nisu stvarno, čovjek nije stvarno biće, pamet, svijest, duh.
Post je objavljen 21.09.2014. u 07:00 sati.