Centar za socijalnu skrb u Ogulinu po mom sudu ne zadovoljava zadaću koju mu je ovo društvo namijenilo. Centar je ustanova u Ministarstvu socijalne politike i mladih. Službena adresa te Ustanove Ogulinu je: Vijenac Ive Marinkovića 1, Ogulin, iako od prvog dana funkcioniranja u Vijencu ima adresu Ive Marinkovića 19. Što znači socijalna politika nije mi jasno, jer se sa svim socijalnim problemima svoga stanovništva ne bave s jednakim žarom. Moguće je da i tu ima podobnih i onih drugih te da župan karlovački mora o predmetu dati prvu i posljednju riječ.
Ima u Ogulinu vjerojatno puno socijalnih problema o kojima nitko ne brine jer možda i ne znaju za njih. No ovaj „predmet“ o komu znam nešto više i o kojemu su njegovi prijatelji, a posebno jedan prijatelj bio posebno zainteresiran, upozoravao je pisanim putem Centar da je jedan stariji čovjek u gotovo centru grada u takvom socijalnom, fizičkom i mentalnom stanju da treba hitno intervenirati! Bilo je to možda pred dvije godine i ponovljeno još dva puta. Čovjek živi sa svojom kćerkom kojoj je i samoj potrebna liječnička pomoć u psihičkom i psihološkom smislu. Pred godinu dana službenici Centra za socijalnu skrb obišli su kuću spomenutog nesretnika i pred oboje sustanara ispitali ugroženu osobu na što se žali. Iz straha od osvete svoje sustanarke on je izjavio da je sve u redu! Iako je svakoj nestručnoj osobi jasno da u toj kući ništa ne funkcionira normalno.
U kući vlada užasan nered, ima struju i vodu, ali nema grijanja! K'o ni u Centru za socijalnu skrb. Godinama se u toj kući nisu kupila drva za ogrjev i spava se u potpuno hladnim prostorijama. Za prehranu sprema se jedan obrok dnevno i čovjek je pregladnio, oslabio i mentalno popustio. Ne izlazi iz kuće jer je preslabio, a spava i dnevno boravi u istoj trenirki već mjesecima. Ima mirovinu koju daje kćerki i od koje se može živjeti na relativno pristojan način. Čovjek je toliko iscrpljen da ne bi bilo čudo da ga uskoro zadesi ono najgore.
Kako je njegov prijatelj u dva maha ponavljao u pisanom obliku njegovo nesnošljivo stanje, Centar za socijalnu skrb nije reagirao pa ih je prijavio resornom Ministarstvu od kojega do danas nije dobio odgovor. U zadnjih nekoliko godina i njegova malobrojna rodbina pokušala je pomoći mu, ali bez uspjeha jer su obje osobe specifične naravi. No, to ne bi trebao biti razlog da bude napušten i od ustanove koja je zadužena za takve slučajeve, a njeni službenici za to dobivaju plaću.
Ako jednu zajednicu od oca i kćeri, kao što je ova, možemo nazvati obitelj, onda moramo reći da ona uopće ne funkcionira. Nered u prostorijama, neredovito kuhanje, bez tople vode i pranja rublja, bez grijanja u zimskom periodu, možemo se samo čuditi da čovjek od 81 godina može uopće preživljavati pred očima susjeda i spoznajom Centra za socijalnu skrb o katastrofalnom stanju u kući.
Treba napomenuti da sva primanja te „obitelji“ dolaze od mirovine ugroženog člana, a danas nema ni džeparca, mada mu nije ni potreban. Iako intelektualac s nekadašnjim širokim znanjem, u ovakvim uvjetima više nema ni mogućnosti ni snage bilo što činiti osim vegetirati bez dovoljne količine hrane i svih onih sastojaka koji čovjeka održavaju na životu.
Kako je ova država puna nekompetentnih političara, koji se bave „ekonomijom“ i „socijalom“, u njoj vlada sveopći kaos. Onda je neprimjeren odnos službenika Centra za socijalnu skrb kap u oceanu. Ako Centar na internetu nije u stanju napisati ni svoju točnu adresu, moguće da poštu uopće ne dobiva jer poštari pisma s netočnom adresom vraćaju natrag!
Post je objavljen 21.09.2014. u 05:59 sati.