Nakon jednog simpatičnog koncerta jazz i swing standarda Zg benda Gadjo Manouche (obrade velikoga francuskog gitarista Djanga Reinhardta) u kojemu sam ovaj vikend uživala, utažujem poriv da se zvuk dobre svirke i kvalitetne glazbe nastavi. A evo i malo meni zanimljivih zanimljivosti:
Sa Wikice: Jean Baptiste "Django Reinhardt" (Liberchies, 23. siječnja 1910. - Fontainebleau, 16. svibnja 1953.), belgijski gitarist, podrijetlom Rom.
Utemeljio je 1934. s violinistom Stéphaneom Grappelliem slavni kvintet Hot Club de France. Koncertirao je po Europi i SAD u sastavu sa mnogim poznatim jazz glazbenicima. Razvio je posebnu virtuoznu gitarističku tehniku, a svojim stilom, u kojem se isprepliću tragovi romske glazbe s elementima jazza i francuske moderne, utjecao je čak i na američki jazz. Jedan od najutjecajnijih, ako ne i najutjecajniji, europskih jazzera. Odrastao je u romskom naselju u blizini Pariza, gdje u jednoj požaru gubi 4. i 5. prst lijeve ruke. Kompenzirajući istu invalidnost razvija svoj neponovljivi stil.
op.(j)a. Genijalnost - bez prstiju vrhunski gitarist, inovator, jer bez prstiju! Invaliditetu unatoč, zahvaljujuć.
Kopkalo me što znači ime benda Gadjo Manouche, ono što sam pronašla vrlo je zanimljivo.
Riječ -gadjo- među Romima znači onaj koji ne živi u ciganskom duhu, ne-Rom, ne-Ciganin (kao recimo japanska riječ -gaijin- za stranca, na koju me riječ -gadjo- odmah asocirala).
Dok je riječ -manouche- francuski naziv za Rome, Cigane, to jest, izraz kojim se gypsy jazz naziva u Francuskoj (odakle je glazbeni stil i potekao), dakle - manouche jazz.
Pa bi, ukratko, naziv benda imao značenje - neromi/stranci sviraju romski jazz (glazbu) ili ciganski jazz (glazba) kojeg sviraju necigani/stranci.
A sad me kopka ova nevjerojatna jezična romsko-japanska veza...