Ako imate nekoga tko ide u mrovinu možete se poigrati i napraviti sličnu čestitku.
Najprije treba izraditi smeđi ormarić, koji se presavije na pola i izrežu se srca, nogice...
Zatim se izrežu ladice, veće i manje, od malo debljeg papira krem boje. Na svaku ladicu drvofiksom se zalijepi kamenčić. Možete zalijepiti i neke sjemenke, npr. kukuruz, sjemenke od tikvi...
Odlučite koje će ladice biti zatvorene, a koje otvorene. Otvorene ladice s unutrašnje strane izgledaju ovako:
Zalijepite sve ladice. Otvorene ladice najbolje je zalijepiti silikonskim pištoljem.
Ormarić zalijepite na drugi kolaž.
Izrežete srca različitih veličina i boja. Malo ih zaoblite da djeluju 3D i slikonom zalijepite.
Uz ovu čestitku koja je bila namijenjena osobi koja ide u mirovinu ide i prigodna pjesma.
Ladice
U ladice pospremamo različite stvari,
sortiramo uredno da se ne zaboravi:
čarape ovdje, gaćice ondje,
potkošulje gore, grudnjaci dolje…
Uredan ormar preduvjet je sreće,
vrijeme u traganju izgubit se neće.
Ladice u ormaru treba
svako toliko pročešljati,
jer se zature kojekakve sitnice,
pa na mjesto gdje su bile krpe,
odjednom se nađu razne prčkarijice.
No postoje ladice u našoj glavi
u kojima nisu posložene stvari.
I ne smiju se brisati ni mijenjati,
treba ih se samo koji put sjetiti.
U tim ladicama vrijeme je stalo,
iz njih zrači ljubav i veselje,
jer u svakom pretincu OSOBA je jedna,
za domaćina draga i izuzetno vrijedna.
Te ladice katkad vrijeme zatvori,
pa se ta osoba malko zaboravi,
al onda ko grom iz vedra neba
otvori se ladica jedna:
i iz nje pršte razni doživljaji,
iz nje šapću mnogobrojni osjećaji,
sjetimo se osmijeha osobe drage,
sjetimo se veselih i tužnih dana,
i ta nam ladica počne da priča
sve što bijaše dio zaborava.
Kad Vam se draga J…
neka takva ladica javi
i počne da kliče:
„Otvori me, otvori !!“
Pustite je neka viče,
neka govori,
neka priča priče…
Postoje ladice u ljudskoj glavi
koje rado otvaramo jer nas vesele.
Otvarajte ih često J… draga,
nek' Vas sjete ekipe i mene.
Svatko od nas, u školi ovoj
jedna je ladica u ormaru srca
kad otvorite zastor na pozornici novoj,
pospremite ladice naših lica.
Neki više, a neki manje,
s vama su dijelili godine i znanje,
i svatko vam je udijelio djelić sebe,
i mijenjao Vas i Vaše sanje.
I svi mi želimo
da nas se s radošću sjetite !
Sve nesuglasice
i nesporazume pometite!
S veseljem otvarajte ladice naše,
one su duša povijesti Vaše!
Nek' Vas uspomene VOLE
kad se sjetite NAS i svoje
ŠKOLE !!!
Mela
Naravno da stihoklepac ove pjesme, tj. ja, dozvoljava da pjesmu preobličite i poklonite je nekome za rođendan na primjer.
Uživajte u stvaranju čestitiki. Pozdravlja vas Mela !