Marketing
Iza zavjese
Moja prijateljica je nedavno preselila u jedno naselje u kome egzistiraju građevine iz šezdesetih. Nije rijetkost u mome gradu. Jedan do drugog se nižu prozori, na prozorskim daskama moglo bi se postaviti ravnalo i to libelom. Svaki kat je na istoj visini a dužinom se zgrade nastavljaju jedna na drugu u nepreglednom nizu. Ali ne samo u jednom nizu ... iza zgrade koja je prva u redu na ulici stoji još jedan … iza toga još jedan red ... između su parkirani automobili na ulici koja ove blokove razdvaja. Vrata, prozori, oluci … sve je isto: kvadratno, bez nekih nepotrebnih zakrivljenja. Ne postoje baš nikakvi ukrasi, nikakve izbočine … ništa … osim slobodnog pogleda.
Izgleda tako kao da u cijeloj cjelcatoj ulici nema ni jedne zavjese koja bi mogla da sakrije neku tajnu. Većina njih je bijela, sa ili bez čipkanih ukrasa. .. a i kako bi se mogla unijeti neka boja na prozore kada su plafoni u stanu toliko niski pa stanovima daju izgled prostora koji je ispunjen tamnom tkaninom.
A što se sve ne može promatrati iza ovih zavjesa!!
Tko je to tvrdio da je televizija medij koji polako nestaje? U ovoj ulici to nije, ni u kojem slučaju! Tako se po svjetlosnoj igri na zavjesama može pročitati cjelovečernji TV-program. Kada kroz zavjese trepari zelena ili još bolje plava boja, to su vijesti na prvom programu, mijenja li se nijansa radi se o prastarim filmovima na trećem. Titranje svijetla znači da su FBI- agentice, sa perfektno uređenom frizurom, preuzele novi posao ispitivanja nađenog leša i traženja ubice.
Najveći luksuz u ovom naselju su lamele na prozorima. Međutim, ne postoji ni jedan kut pod kojim se lamele mogu postaviti a da daju totalnu nepropusnost. Čak kada se vezice za spuštanje dovedu do krajnje točke, uvijek pomalo skliznu.
I tako: djevojka sa drugog kata nije svakako želila da je se vidi kako je klekla ispred kauča, kako provlači rukama ispod jastuka za sjedenje pri čemu je zagnjurila glavu u prekrivač koji na njemu leži … zatim se odmakla i počela da skida jednu po jednu od tih stvari s njega … skinula je jastučiće i već je pronašla knjigu i slušalice a što to zapravo traži? Stvar je morala sa klizne sasvim otraga jer ona već leži licem skoro na podu. Još jedanput pritiska okvir kauča, istegne ruku oogj puta što više može i tada je ima … svoju cipelu.
Najvarljiviji su, svakako prozori kupatila, sa svojim mliječnim staklima. Može biti da štite intimnu sferu po danu od tuđih pogleda ali čim napolju postane mračno ta mutna stakla dozvoljavaju pogled na raspoloženje ispod tuđeg tuša.
Postoje dinamički dani tuširanja: zbog nedostatka vremena a radi predstojećeg sastanka, čovjek je dojurio u svoj stan, skinuo se i otvorio vodu na bateriji tuša. Leđa su ispravna, prsa istaknuta naprijed a njegove ruke vrte se oko cijelog torza sve do kukova okolo i naokolo. Tri puta poseže ka gornjoj ivici kabine, gdje stoje šamponi za kosu i sapuni za pročišćavanje pora na licu, šamponi za tijelo (jeste li probali najnoviji koji sadrži ujedno i mlijeko za njegu .. to štedi vijeme ali ne i novac), turpije za pete … ma cijeli program. Sudeći po tome kako se tušira može se zaključiti da ima na umu nešto baš uzbudljivo.
A postoje i lijeni dani tuširanja: bez pozitivnog stresa zbog nedostatka vremena, kretanje i pokretanje siluete pod tušem je usporeno. Minutama se ništa ne kreće. Ramena su spuštena a ruke vise niz tijelo, glava se klati na lijevo pa na desno. Ne osjeti se neka aktivnost i žurba.
Sasvim je drugačije kod žene preko puta, čiji je stan na istom katu pa je njen prozor na visini kao i prozor moje prijateljice. Sa odlučnošću i dodatnom snagom povlači uzicu roletne prema dole. Uspravno kao svijeća stoji ispred prozora u roza majici i crnim tajicama. Uzima petu lijeve noge u ruku i povlači gornji dio prema grudima. Lagano isteže nogu prema naprijed, tada na stranu i sve više i više … i još više. Mogla bi uskoro izgubiti ravnotežu. Već se pomalo njiše. Mi mjerimo vrijeme. Trideset sekundi drži tako ispruženu nogu, spušta pa počinje sa drugom … istu vježbu. Da li ovdje u blizini postoji neki dobar joga studio?
A petkom uveče, što vrijeme odmiče, stan ispod se sve više puni. Prvo jedan pa dva i na kraju pet prijatelja u dnevnoj sobi. Stol ispred kauča, četiri zdjelice napunjene sa svim onim :sitno...ali bitno, boce sa pivom i kiselom, čaše, pepeljara... i ne spuštaju žaluzine, nije im bitno.
Žive li ovdje i ljudi sa uspostavljenim životnim pravilima, sa svojim vremenom za rad i odmor? Ne čuju se: vjerojatno se pokušavaju sakriti iza potpuno povučenih žaluzina. Zapravo je to šteta. Jer lijepo je čuti i vidjeti što se dešava kod drugih, da li su sretni ili nemaju skime podijeliti svoju nesreću? Da li nekoga trebaju ili stvarno žele da budu sami?
Izgleda da će televizija kao medij jos duže vrijeme živjeti. No naši dobrosusjedski odnosi izumiru. Međutim, postoje prozori i zavjese koje ne mogu potpuno skriti što se iza njih događa. I radoznalost. Jer radoznalost, naravno ona zdrava, ma koliko mi to ne željeli priznati, je osobina koja nikada neće nestati … ona je čovječna.
Znate li vi što se dešava iza susjednih prozora na koje možete gledati sa svog balkona?
Post je objavljen 18.09.2014. u 13:10 sati.