Uz škotski referendum o samostalnosti, prisjećam se jednog od najgromovitijih (najsnažnijih), ali istodobno i najliričnijih (najnježnijih) filmskih soundtrackova, onog za film Hrabro srce (Braveheart), američkog skladatelja Jamesa Hornera. Vjerojatno njegovo najzrelije, a svakako najpoznatije, ostvarenje.
Tko zna, možda jedna od tajni eterične ljepote ovog soundtracka leži upravo u tome što je Horner uspio i glazbeno iscrtati (možda nesvjesno, a možda vođen genijem i svjesno) onaj samo naizgled oprečan spoj ljudske okrutnosti i osjećajnosti, spoj koji je zapravo savršeno komplementaran. I nimalo rijedak.
William Wallace, legendarni škotski odmetnik koji romantičarski osvećuje ubijenu suprugu. Grof Zrinski, prekaljen, žestok i okrutan borac protiv Turaka, meksičkosapunički mačo nadreale, a toliko nježan u oproštaju od svoje ljubljene Katarine.
O toj komplementarnosti piše i blog kolega, a piše i Matica hrvatska, Kolo 1, 2003. iz tematskog bloka Živi srednji vijek: