Od Montrealskog sporazuma (1987.) do danas raste svijest o proizvodnji i upotrebi tvari koji su neškodljivi ozonu.
Izbačeni su klorirani staklenički plinovi, a u klimatizacijske uređaje se uvodi propan.
Naziv “ozonski sloj” možda nije sasvim točan, pogotovo ako govorimo o koncentracijama ozona u tom svom najobilnijem dijelu u atmosferi.
U stratosferi, u blizini maksimuma koncentracije ozonskog sloja svega je 12 molekula ozona na milijun molekula zraka. Preostali dio zraka
uglavnom zauzimaju molekule dušika i kisika.
U prosjeku ukupni sadržaj ozona u umjerenom klimatskom području je oko 350 DU; to znači kad bi se sav ozon rasprostrio po površini Zemlje, sloj čistog ozona bio bi debljine od samo 3,5 mm.
Pa i ako ima napretka, spoznaja da nam je trenutno ozonski sloj debljine svega 3 mm nas ne ostavlja ravnodušnim.
Da li priroda opominje čovjeka?
Pogledajte fotografije koje smo danas snimili pri pokušaju da uzmemo uzorke vode na našim hidrološkim postajama: Bernićev most i Pješački most.