Marketing
The Tingler (1959)
Sve u svemu: 3,5 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Doktor Warren Chapin patolog je koji počinje istraživati elemente straha i ima teoriju po kojoj kaže da je strah rezultat stvaranja neobičnog stvorenja u donjem predjelu ljudske kralježnice, koji se nastavlja povećavati sve dok netko od šoka ne vrisne...upoznavajući nekolicinu osoba koje mu mogu pomoći u istraživanju, nevolje počinju...
Glumačka ostvarenja Vincenta Pricea kroz djetinjstvo prošao sam u dosta slabom intenzitetu, većinom sam gledao remakeove nekih od njegovih bazičnijih djela, no našao se i poneki stariji dragulj. No, prvi put sam čuo prije nekoliko tjedana za film Tingler, jedan od brojnih horror djela Williama Castlea. Ovo je jedan od tipova sci-fi horrora gdje možemo sresti doslovno svega - od psihoterapijske filmske seanse i smirenosti do dinamičnih, uznemirujućih i prilično simbolično-interaktivnih dijelova, a nakon ovoga uratka William Castle postao je jedan od ''godfathera'' interaktivne kinematografije koja je pokretala chilly razdoblje šezdesetih i sedamdesetih, barem u svijetu horrora. Sama ideja Tinglera prilično je zanimljiva te je izazvala brojne podvojene reakcije kod publike, dok su se neki užasavali mogućnosti postojanja takve vrste parazita u nama, neki su film smatrali prilično kontroverznim i u najmanj ruku bezveznim. Dakako, jeftinoća koja obavija film ne ostavlja prvotno pozitivan dojam, no s obzirom na vještine snalaženja s velikim poteškoćama oko kvalitete, može se reći kako se trud isplatio. Alien nije prvi film koji uključuje izlazak parazita, vjerojatno Tingler u tome prednjači, no koliko god parazit izgledao umjetno i loše, toliko je ta činjenica sama po sebi nebitna, koliko je sama ideja oko njega upečatljiva. Upravo tako, ovo što ovaj film odlikuje više je ideja nego sama završna slika.
Uvodna scena prepuštena je redatelju koji govori kako će film podijeliti reakcije njegovih gledatelja i kako će mnogi posumnjati u mnoge stvari te da sve što trebamo napraviti je da samo vrištimo ukoliko za to bude potrebe. Ne shvaćajući o čemu točno lik govori na početku, prilično ćete zbunjeni ući u samu priču, no s vremenom sve dobiva svoj smisao i jedva čekate vidjeti što će se dalje dogoditi i tko će od likova biti upleten u loše događaje. Valja za spomenuti i famozni termin Percepto koji je prvi puta upotrebljen u ovome filmu, a to je naziv za mehaničke uređaje koji su micali stolice u kinu u kojemu se film puštao ovisno o sceni koja se događa i o njenoj dinamičnosti. Atmosfere u filmu ne manjka, postoje zanimljive igre kamerom koje će kasnije bivati sve češće te nisam mogao da ne primijetim zanimljivu scenu u crno-bijelom filmu, a to je jedina boja i to crvena koju možete vidjeti u gornjoj slici, što je na neki način interesantno i u neku ruku simbolično. Vincent Price uobičajeno je utjelovio ozbiljnog gospodina koji u svojoj glavi ili previše krije ili previše otkriva ono što razmišlja, a vidjeti Pricea u glavnoj ulozi teško da može biti promašaj. Dok se jezive scene ne upriličavaju te ih skoro pa ni nemamo prilike vidjeti, dobio sam ono što sam htio, a to je klasična uznemirujuća atmosfera za horror filmove toga razdoblja.
Neovisno što je ovaj film rađen isključivo i samo za kino dvorane, i nakon 55 godina ga je zadovoljstvo pogledati, prepun je upečatljivih dijaloga, dobre glume, neobično uznemirujuće prirode i odličnog Vincenta Pricea. Horror i old school fanovi, pogledajte.
Post je objavljen 20.09.2014. u 16:48 sati.