Pregled posta

Galska sela i gradići

Chevres i Chateaufort...vožnja biciklom po okolici Pariza završi kao da čitate
Francuski meni u restoranu, "tartine du beurre" koje zvuče ko ne znam kaj a
zapravo je riječ o kruhu s maslacem. Ali za razliku od realnosti (nekih) menija,
vožnja je stvarno paša za oči.

Teren je kao vožnja Zagorjem, negdje prema Beli. Malo Galsko selo, sad će
iskočit Asterix i Obelix...

Farma? Da, Ferme De Coubertin. Tako to izgleda kad ste stara i bogata
familija.

Na prilazu, u šumi, je paslo stado bikova:

Snažne životinje. Gledali su me s desetak metara i osjećao sam njihovu snagu
kroz zrak među nama. Bila je tu i žica, ali mislim da je ne bi ni
primijetili da su bili agresivni. Ne bih htio biti pred nečim takvim u
Pamploni ili bilo gdje!

Ima i nešto mirnijih životinja: koze.

Na brdu iznad doline se nazire tvrđava, upućujem se prema njoj:

Dočekuje me Chevreuse, koji je tu bio vjerojatno i kad je Bela bila sličan
posjed. Tipičan Francuski gradić:

Klasika bar, u svakom gradiću vidim takav, copy-paste bi mogel delati, ko
naše krčme po zabačenijim selima:

Crkva na dnu ulice:

Što je Francuska bez Spačeka?

Popeo sam se biciklom par desetaka metara visine do tvrđe nad gradom:
Madeleine.

Čini se da je Racine tu operirao...djeluje da je ta tvrđava bila jedan od
prvih zaštićenih objekata kulture, pred oko pola tisućljeća...Hm. Ima i
zašto, lijepa je:

Još sam se malo muvao mjestom, uživajući u lijepom vremenu i miru, a onda
sam nastavio dalje prema Versaju (tako se zove cesta). Asterix se sigurno
pozabavio Rimljanima koji su živjeli u Romainvilleu:

Kuće u selu su lijepe, stare i naseljene. Malo dalje je novija verzija istog, sa
modernim kućama:

One stare su bolje.

Idem prema Port Royal, slijedeće lijepo mjesto:

Malo je veće, pa ima i veći bar, zapravo restoran, ali stil je isti:

Ulaz u slijedeći gradić, Chateaufort:

La Belle Epoque je tu zastala i ostala...

Lijepa mala parohija:

Dobra ideja s drvenim križem na zidu...pogledajte gospodo Kaptolska, nije
potreban mramor i zlato.

Srednjovječne, zakrivljene ulice:

Nakon par kilometara vožnje po Platou do Saclay dolazim do svoje firme, evo
jednog od reaktora:

Staro i novo postoje u simbiozi, Francuzima to ide sasvim lijepo. Kad sam došao kući
s guštom sam pojeo užinu od par vrsta sira, koji je uz dobri Bordeaux sasvim
lijepo sjeo i osjećao sam se tako...Francuski.


Post je objavljen 15.09.2014. u 22:10 sati.