Pregled posta

Pjesmu koja slijedi napisala je tinejdžerica bolesna od raka, u posljednjoj fazi bolesti, u njujorškoj bolnici. Proslijedio ju je njen liječnik:


SPORA IGRA

Da li si ikad gledao djecu
na ringišpilu?
Ili slušao kako kiša
zapljuskuje zemlju ?

Da li si ikad pratio
leptirov kaotičan let?
Ili zurio u sunce
na zalasku?
Bolje uspori.

Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

* * *
Da li protrčiš kroz svaki dan
kao da letiš?
Kad pitaš Kako si,
čuješ li odgovor?

Kad se dan završi,
odlaziš li u krevet
sa sljedećih stotinu poslova
koji jure kroz tvoje misli?


Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

* * *
Kažeš li nekad svom djetetu
uradit ćemo to sutra,
i u svojoj žurbi
ne primijetiš njegovu tugu ?

Da li si ikad izgubio kontakt
i dopustio da umre dobro prijateljstvo
samo zato što nisi imao vremena
ili nisi nazvao i rekao Bok?


Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

* * *
Kad trčiš da stigneš negdje
propustiš polovinu zabave koja te tamo čeka.
Kad brineš i trčiš kroz dan,
isto je kao da si bacio neotvoren poklon.

Život nije trka.
Uspori.
Čuj glazbu
prije nego što se pjesma završi...


* * *
Dragi moji : Molim vas, proslijedite ovaj mail svakome koga znate, čak
i onome koga ne znate! Ovo je molba jedne posebne djevojke koja će
uskoro napustiti ovaj svijet zbog raka. Ovoj mladoj djevojci ostalo je
samo 6 mjeseci života i njena je želja da slanjem ovog maila poruči
svima da žive punim plućima, onako kako to ona nikad neće moći. Ona
nikada neće ispuniti ono što je obećala, neće završiti srednju školu
niti se udati i imati obitelj.
Slanjem ovog maila na što je moguće više adresa, dajete njoj i
njenoj obitelji malo nade, zato što će za svako ime kome je mail
poslan, Američko udruženje za borbu protiv raka donirati 3 centa za
njeno liječenje i oporavak. Jedan čovjek je poslao mail na 500
adresa, Ipak znam da ćete vi poslati na najmanje 5 ili 6.
Ne dajete svoj novac, samo svoje vrijeme!