VRBNIK
Nije nas kiša natjerala ostati doma. Bilo nas je tek trinaest, ali smo hrabro krenuli
ostavljajući grad iza nas
Kao što je to uvijek na svakom putovanju, tek što krenete, a već se na prvom odmorištu staje jer neki trebaju toalet, nekima u jutro nedostaje još koja kavica. Meni ništa od toga pa klikam okolo
Opet ukrcavanje. Naravno jednako kao uvijek ima bar jedna osoba koja će kasniti pa makar pet minuta. Autobus je udoban. Ja koristim dva sjedala jer nisu svi upisani došli pa zato kroz prozor bilježim
oblake koji se spuštaju jako, jako nisko, sunce koje se pokušava probiti, ali ne usppjeva i ulazimo u tunel. Silazimo sa autoputa prema Delnicama ravno do restorana Lovački Dom.
I dok ostali žure u nutra ja fotkam okolo
sve što trebate znati o ovom dijelu i pogled na same Delnice sa terase restorana
A onda ponovo bus i autoput prema moru. Dremam kratko i već smo na krčkom mostu
Kiša lijeva. Uglavnom razmišljam samo o tenisicama. Hoće li izdržati. Došli smo vidjeti dva grada, prvi je Vrbnik. Prije nego se spuštamo u grad skrećemo na degustaciju vina u vinariju Katunar.
Lijepo uređeno
Jedan od vlasnika je jedno vrijeme radio zajedno sa mnom. Nije doma pa ga nisam mogla pozdraviti. Kroz staklenu stijenu pogled puca na vinograde.
Na dovratku piše "slikanje vinom", a tim se bavi gospodin Kiš kojeg mi je zadovoljstvo poznavati. Sama tehnika slikanja vinom je vrlo stara, a tko želi vidjeti od lani. https://blog.dnevnik.hr/vinorelli/
Nakon vinarije spustili smo se u sam Vrbnik. Kažem spustili, a ispalo je da smo se pentrali gor pa dol pa gor. Da ne opisujem o Vrbniku čitajte: http://hr.wikipedia.org/wiki/Vrbnik
ja ću samo nizati fotke: apsolutno me impresionirao stari dio grada
Kiša nije prestajala, no ja sam morala fotkati nazive ulica neke mi baš nisu objašnjavale što bi značile
Onda one koje razumijemo
I iznenađenje
Vrbnik ima Dverca, a Zagreb Dverce.
Tragali smo za kuginom kućom, ali je nismo otkrili ili nema natpisa ili je preuređena, no tu negdje je
u blizini ove.Pogled dolje na more
na zanimljiv kafić sa lijepim kamenim lavandinom
Na dio zidina koje su čuvale dvorce
A onda najužom ulicom pa ponovo do Glavnog trga
pa polako prema busu ulicom
. Tko zna koliko je siromašnih, a punih nade iz tog krasnog Vrbnika tim putem